Kada ju je muž napustio poslije više od 25 godina zajedničkog života, naučnica Florens Vilijams kaže da se osjećala kao da ju je neko uključio u neispravnu električnu utičnicu.
„Skoro da to osjećanje mogu da opišem kao povredu mozga. Nisam spavala i osjećala sam se veoma uznemireno“, kaže ona.
Vilijamsova je željela da razumije svoju fizičku reakciju na raskid, pa je počela da razgovara sa naučnicima u SAD i Engleskoj o vezi između emocionalnog i fizičkog bola. Njena nova knjiga Heartbreak: A Personal and Scientific Journey istražuje načine na koje ekstremni emocionalni bol može uticati na srce, probavni, imuni sistem i još mnogo toga.
Autorka napominje da zaljubljivanje zapravo stimuliše djelove mozga odgovorne za proizvodnju hormona stresa. Mozak stvara ove hormone stresa „tako da kada naš partner ode ili nekako nestane, mi se toliko uznemirimo da smo motivisani da ih vratimo i još budemo zahvalni na tome“. Drugim riječima, od samog početka smo biološki pripremljeni da osjećamo stres kada se veza završi i desi se raskid.
Nakon razvoda Vilijamsova je krenula na terapiju, išla na solo putovanja i upuštala se u nove avanture u pokušaju da se izliječi.
Vilijamsova, koja je podigla dvoje djece sa svojim bivšim suprugom, u odraslom dobu nije ni imala priliku da bude singl.
„Upoznali smo se kada sam imala 18 godina, tako da još nisam bila potpuno formirana ličnost“, kaže ona. Nakon što je bol uzrokovan razvodom prestao, vidjela je priliku za samootkrivanje.
„Mi ljudi smo veoma prilagodljiva bića. Sada uživam u samoći“, kaže ona.
Kako preboljeti raskid
Veza između Florens i njenog bivšeg supruga počela je na koledžu. Vjenčali su se poslije sedam godina i u braku bili još 25. Jedne večeri suprug joj je dao svoj telefon da pogleda mejl njegovog brata. Shvatila je da se iza tog mejla krije druga žena.
„Rekla bih da je to bila najgora noć u mom životu. Usred čitanja ljubavnih mejlova došli su nam prijatelji a ja sam morala sa osmijehom da prebrodim zajedničku večeru iako sam odmah počela da osjećam fizičke simptome. Od trenutka kada sam pročitala taj mejl osjećala sam da se nešto zaista promijenilo u mom tijelu“, kaže Vilijamsova za NPR. I to je djelimično oslobađanje hormona stresa.
Tijela partnera se sinhronizuju
Da, vaša tijela se zaista koregulišu kada živite sa nekim sa kim ste tako bliski i intimni. Vaši otkucaji srca se zapravo regulišu kada spavate. Vaši jutarnji i večernji nivoi kortizola su skoro jednaki. Vaše disanje se ponekad poklapa. Postoji mnogo studija koje su dokazale da, kada stavite ljubavni par u skener mozga i date im zadatak, njihovi moždani talasi se zapravo sinhronizuju na isti način. Ali, ako jednog od njih stavite u skener sa nekim koga ne poznaju dobro – sinhronizacija se neće desiti.
Kada jedan partner odluči da ode, vaš mozak i vaše tijelo to zaista osjećaju i nivo kortizola raste. U vašem tijelu se aktivira alarm jer se nervni sistem odjednom osjeća ugroženo jer ste sami.
„Bilo mi je teško da napustim ono što sam bila u braku – da napustim taj brak, da napustim svoj identitet. Plašila sam se budućnosti. Tokom ovih psihodeličnih putovanja, izgubila sam osjećaj za sebe. Osjećala sam se kao jedan mali molekul u svemiru. Naravno, do kraja psihoterapije, zaista sam se osjećala manje uplašeno. Moje emocije su bile sve slabije i osjećala sam se kao da sam konačno spremna da budem sama“, zaključuje Florens Vilijams.
