Navike koje ubijaju ljubav između dvoje partnera su sljedeće:
Pasivna agresija. Umjesto razgovaranja o problemima, ‘komunikacija’ se svodi na gunđanje, okretanje očima i kako emocionalno, tako i fizičko udaljavanje.
Upoređivanje sadašnjeg ponašanja s onim s početka veze. Neprestano prebacuju kako u početku ‘nikada nisu radili to i to’ ili su se ‘uvijek ponašali tako i tako’, podsjećajući jedno drugo koliko su se promijenili, nagore. Zapravo se ne mijenjaju ljudi, koliko se mijenja sama veza.
Izbjegavanje intimnosti. Kada se s vremenom prestanu držati za ruke, maziti prije spavanja ili ljubiti u prolazu, to neminovno vodi i do emocionalnog udaljavanja. A gdje nema hormona sreće, nema ni sreće uopšteno.
Urlanje jedno na drugo. Kompromisi već odavno ne dolaze u obzir i svi ‘razgovori’ se pretvaraju u agresivne svađe, urlanje, vrijeđanje i ponižavanje. Odustali su od pokušavanja rješavanja problema, ali nisu odustali od svađanja.
Egocentričnost. Dolazi do sve manje situacija u kojima su spremni nešto učiniti za partnera iz jednostavnog razloga što bi to njega ili nju usrećilo. Zašto? Zato što im jednostavno više nije stalo.
Odustajanje od veze. Bilo da su u pitanju maleni problemi ili oni veliki, više se ni ne pokušava pronaći rješenje. Samo stari problemi s vremenom blijede, a zamjenjuju ih neki novi.
Nedovoljno komplimenata. Kada treba nekome uputiti neku lijepu riječ, spremniji su uputiti drugima nego partneru. Prestali su se diviti jedno drugome, a trava je odjednom postala zelenija svuda oko njih.