Na putu prema istinskom i kvalitetnom bračnom odnosu moguće je primijetiti sedam stepenica. Bilo bi pogrešno misliti da se svakom stepenicom penjemo sve više i da je svaka osvojena stepenica zauvijek iza nas. Svaka stepenica je prilika za višekratno penjanje i spuštanje, odnosno padanje.
Moj princ na bijelom konju – moja žena snova
Svaki odnos u ljubavi započinje čuđenjem: nešto zaiskri između dvoje ljudi. Jedno drugome su fascinantni i osjećaju se kao da su u bajci. Evo mog princa na bijelom konju, evo konačno nje, moje žene iz snova. Ono čemu se oboje dive je različitost. Onaj koji se zaljubi, voli na drugome prije svega ono što mu je strano, različito, drugačije.
Razočarao/la si me!
Ono što je u zaljubljenosti bilo tako fascinantno i privlačno kod drugoga, već kod prvog iskušenja pokazuje se kao problem: dolazi do razočaranja. Primjećuje se: moj partner je u mnogo čemu drugačiji, različito misli i osjeća od mene i to me zabrinjava. Odnosno, na određeni način se osjećam izdano. Na jedno takvo razočaranje može se dvojako reagovati:
Ovako: Prevario/la sam se. Idem da tražim pravog partnera.
Ili ovako: Konačno sam saznao/la ko si ti zapravo. Zapravo si drugačiji/a i pun/a iznenađenja. To mi daje šansu da u tebi otkrijem mnogo nepoznatih stvari.
Ura, u krizi smo!
Na početku svake veze postoji nepoljuljano povjerenje i uvjerenje: ako se dovoljno volimo, bez problema i kriza ćemo ići kroz život. Na sreću, to nije slučaj.
Jer: Ko ne zapadne u krizu neće u svom odnosu moći ići naprijed. Naravno, niko se ne veseli krizama. Ali bez kriza jednostavno nije moguće živjeti. Par koji se želi razvijati smije zato biti zahvalan za situacije kada barem jedno od njih zapadne u nekakvu krizu.
Postoje brojni tipični trenuci koji pogoduju krizama: npr. novo zaposlenje, vrijeme rođenja djeteta, ili momenti kada djeca napuštaju dom. To su momenti kada snage popuštaju. Trenuci velike dosade i turbulencija u porodici. Kod muškaraca se uz pojam srednja dob neizostavno veže dodatak kriza. Kada ženama počinju nedostajati uzbuđenja sa strane njihovih muževa, tada postaje kritično.
Uvijek kada se nešto mora mijenjati dolazi se u krizu. Kako god to moglo biti neprijatno, ipak je to važno i potrebno za svaku normalnu vezu.
Kriza uvijek ima istovremeno više funkcija:
– ona iznova unosi u odnos živost
– ona se brine za distancu, kada postaje pretesno. Uz bliskost, u svakom dobrom odnosu ide i pripadna porcija distance, udaljenosti, samostalnosti
– ona čini ljude mudrijima i pametnijima. U krizama se postaje lukav (u pozitivnom smislu – domišljat)
Ti si jednostavno drugačiji/drugačija
Ono čega se u jednom odnosu najteže otarasiti jeste ideal, tj. idealna zamisao kakav bi odnos trebalo da bude. Ideal usprkos stvarnosti i realnosti. Tako dugo dok se pokušava partner oblikovati prema tom idealu, tako dugo se čovjek muči.
Kriza može dovesti do spoznaje: moram partnera prihvatiti takvog kakav jeste. Ne može (i ne mora) biti drugačiji. Prava ljubav dopušta drugom da bude svoj i voli ga upravo takvog. Drugog prihvatiti takvim kakav jeste znači takođe: priznati da je u mnogim područjima bolji od mene samoga.
Imaš pravo na greške
Naravno, svaki čovjek vjeruje: ono što ja mislim, shvatam, držim za ispravno – je apsolutno: i pokušava drugoga uvjeriti u to. Bez obzira što i onaj drugi uzima to isto pravo. Na taj način svako smatra ono što drugi radi pogrešnim. Kada npr. zbog toga što se roditelji ne mogu složiti oko nečega trpe djeca, onda postaje posebno problematično. Takvo uvjerenje, naime, da onaj drugi griješi, liči pomalo objavi rata partneru. Mir će se vratiti tek tada kada partneri nauče mirno i staloženo nositi se sa (za njih) neprihvatljivim stavovima i vidicima onog drugog. Mirnoća i staloženost je stav da nije odmah tragedija ako onaj drugi čini grešku (iz mog ugla gledanja). I on i ja imamo pravo na to da smo (možda) pogriješili.
Ti si moje blago!
Kada se čovjek oslobodi tereta, naime predstave da je najbolji odnos onaj u kome postoji stalna saglasnost između muža i žene, onda se oboje mogu radovati činjenici što su na sreću tako različiti. Samo oni koji se međusobno razlikuju mogu da se uzajamno dopunjuju i iz svojih različitosti crpe bogatstvo za zajedničku sreću. Samo onaj koji odustaje od toga da drugoga (na silu) mijenja i ono strano i različito u drugome shvata kao lično bogaćenje, moći će doživjeti kako se u njegovom partneru zapravo krije istinsko blago. Ono što partnerstvo dugoročno održava u životu je poštovanje različitosti drugoga.
Čini šta hoćeš!
Kad se stigne na ovu stepenicu svako smije činiti šta (stvarno) želi. Svako smije biti takav kakav jeste i smije takav ostati, ali se može, naravno, još i mijenjati. Takva ljubav zbog ljubavi je pravo umjetničko dijelo.
Jedan živi odnos je kao srce. Nikada ne miruje. Zbog toga se nikada ne valja zadovoljiti sa već postignutim. Pozitivno gledajući, život sa partnerom će stalno biti uzbudljiv i zanimljiv.
