Suština ljubavi nije da budeš zaljubljen, ni da te neko pazi i mazi

Ono što većina ljudi danas naziva ljubavlju, zapravo je sebičnost i infantilnost koju smo skloni da romantizujemo i uveličavamo.

Ali, da li je sve to tako? Kako se razlikuje prava ljubav od sebične potrebe?

Kada želite da vas neko dodiruje, uzbuđuje, grli, to je strast. Kada želite da neko brine o vama na sve moguće načine, da rješava vaše probleme, obasipa vas poklonima, to je infantilnost.

Kada želite da budete strastveno voljeni, da neka osoba ne može da živi bez vas, da sve svoje vrijeme posveti vama, a sve drugo baci u drugi plan, to je egoizam.

Kada poželite da što prije rodite dijete određenog muškarca, to je biologija.

Kada želite da što prije počnete da planirate svadbu, to je zavisnost od mišljenja društva.

Kada stvarno volite, ne želite ništa. Samo volite.

Dakle, hodate kroz dom, perete zube, šaljete poslovne mejlove, kupujete hljeb, pijete kafu, zovete roditelje, a u isto vrijeme i sve vrijeme volite neku osobu. Ona može biti bilo gdje i sa bilo kim u tom trenutku. Možda i ne zna da je volite. Problemi se nastavljaju, život teče na uobičajen način, ali vama je nekako fino. Prijatno.

Nije praktično, iracionalno je i čudno. Ali, to je ono što zapravo predstavlja ljubav. Sve ostalo su ljudske strasti.

Vezu možeš da izgradiš, ljubav ne. Možeš da se boriš da budeš u životu svog djeteta, ali za ljubav ne. Možeš da očekuješ odgovornost u riječima i djelima, iskrenost i razumijevanje, ali ne i ljubav.

Ljubav nema praktični rezultat. Samo morate da naučite da sve zovete pravim imenom i tada će sve doći na svoje mjesto.

Ljubav je prijatna toplina koju osjećate u tijelu. I to je nešto najljepše što možete da osjetite. A karakteristično je uglavnom za zrele ljude.