Uticaj Diznijevih princeza na muško-ženske odnose

Ukoliko ste voljeli da gledate Diznijeve filmove, ili ste i dalje veliki fan, vjerujemo da ćete se nakon ovog teksta zamisliti. Kao što možete zaključiti iz naslova, danas se bavimo vrlo interesantnom temom, a to je da li zaista postoji princ koji spašava prelijepu princezu, ili je vrijeme da prestanemo da vjerujemo u bajke. Čini se da nam se poruka animiranih filmova urezala ali na pogrešan način, a mnoge djevojčice i danas čitaju priče koje djeluju tako bezazleno.

Ainoa Espeho, grafolog i bračni savjetnik, ima stav koji se kosi sa očekivanim, a to je da smo gledajući Diznijeve junakinje naučili da ljepota, finoća, ženstvenost i pokornost donose uspjeh u životu i da sve priče imaju srećan kraj. Drugim riječima, važno je da muškarac bude zaštitnik, a žena pokorna i spremna da stavi tuđe potrebe (bila to porodica, prijatelj ili partner) ispred svojih. Kao što već dobro znate, sve bajke se završavaju rečenicom – I živjeli su srećno do kraja života. Iz toga slijedi da je udaja cilj kojem treba težiti, te da je ona uvijek garant za sreću. Ipak, interesantno bi bilo saznati zašto je kraj svih bajki gotovo isti, te zašto smo uskraćeni za nastavak tih priča i uvid u bračni život svih tih srećnih i zaljubljenih mladih parova. Mnogima od nas bilo bi interesantno da otkrijemo kako živi, recimo, Pepeljuga deset godina kasnije.

Sa druge strane, Espeho je posmatrajući muške junake stekla utisak da oni mogu da rade po svom, jer će ih izabranica podržati, nakon što su joj se udvarali, i naposlijetku spasili. Njih odlikuje snaga, hrabrost, muževnost, postavljanje ciljeva i borba sa svim što im se ispriječi na putu. Pored ovih nabrojanih stereotipa, postoje i svijetli primjeri i osobine koje su ekranizovane, prije svega u modernijim verzijama. Tu se ubrajaju: lojalnost, nada, ljubaznost, čistota, vjernost, hrabrost, povjerenje, prijateljstvo, zajedništvo, borba za ideje, izlazak iz zone komfora, povezanost sa drugima… Naravno, vrijedi istaći najvažniju pouku i primjer koji nam je Volt Dizni dao, a to je da ni od čega možete stvoriti imperiju velikim trudom, maštom i istrajnošću.

Ne treba zaboraviti da je riječ o pričama iz naroda koje su se prenosile, ali kako su bile mračnije, bilo je potrebno preoblikovati ih i prilagoditi najmlađim čitaocima i gledaocima. Kompanija Dizni osnovana je davne 1923. godine, međutim uticaj se osjetio 1937. kada je po prvi put prikazan film Snežana i sedam patuljaka. Vremenom su nastale i druge producentske kuće, ali se zna ko je bio pionir u ovoj industriji.

Zanimljvo je pozabaviti se fenomenom Diznijevih junaka, od kojih su neki prepoznati i u psihologiji. Jedan od njih je sindrom Vendi, koji se pripisuje ženama koje imaju veliku potrebu da zadovolje potrebe bližnjih, prije svega partnera i djece. Terapeutkinja pojašnjava da se ovakve dame najčešće vezuju za muškarce sa sindromom Petra Pana, koji ne žele da odrastu i preuzmu odgovornost. Njima prija ta posvećenost i ljubav, dok dame dane provode udovoljavajući im, i to ne zato što su odlučne, brižne i dobre, već jer se u dubini duše plaše odbijanja i napuštanja.

Vratimo se nakratko na muško-ženske odnose i udvaranje. Uglavnom je riječ o ljubavi na prvi pogled, a junakinje prolaze transformaciju od sluškinje do princeze, ili od uklete do oslobođene djevojke, sve zahvaljujući glavnom junaku. Stoga je ženski lik predstavljen kao nejak, pokoran, nevin, sanjiv, spreman na odricanja i žrtvovanje, zavistan, pasivno išćekujući šta će sudbina donijeti, bez istinske odlučnosti. I ukoliko se prisjetite Snežane, Uspavane ljepotice ili Pepeljuge, lako ćete složiti slagalicu.

Danas možemo prepoznati mnogo dama koje su nalik Beli, junakinji Ljepotice i zvijeri, koja se nada da će uz veliku žrtvu uspjeti da ga promijeni. Naravno, na tom putu pokazuje puno razumijevanja, prihvatanja i odanosti. Vjeruje da ljubav pobjeđuje sve prepreke, da je vrijedno preći preko određenih stvari zarad višeg cilja, a to je da ga preobrati u princa. Sada pokušajte da se setite koliko puta ste nešto slično pokušali sa svojim partnerom. Slično sindromu Vendi, postoji i sindrom Male sirene, a njega ispoljavaju dame koje žrtvuju svoje potrebe zarad udovoljavanja partneru, prenosi Citymagazine.

Kako vrijeme prolazi, tako i Diznijeve junakinje poprimaju moderan izgled i ponašanje. Važno je da razumijemo da imati muškarca kao oslonac kraj sebe ne znači da žene ne mogu nešto i same da postignu. Tako je, na primjer, junakinja Arijel dovoljno pametna, hrabra i borac, ali i predstavljena kao nemoćna bez podrške princa Erika. Neki od pozitivnih primjera jesu Pokahontas i Mulan koje istrajavaju tako što ostaju u svom plemenu, odnosno prerušavaju se u muškarce.

Za kraj, Espeho se osvrnula i na prijateljske odnose, koji bi se mogli opisati kao zajedno i u dobru, i u zlu. Sve u svemu, Diznijeve priče obilježile su jednu eru, a sa novim junakinjama poput Elze, dolaze i nove teme, u skladu sa sadašnjim trenutkom.