Muzika film i TV

Anđela Jovanović o roditeljima Gagiju Jovanoviću i Branki Pujić: Nikad me ne hvale

Anđela Jovanović nikad nije imala dilemu čime će se baviti u životu. U pozorištu je odrasla i nebrojeno puta spavala u garderobi dok su njeni roditelji, poznati glumci, Dragan Jovanović i Branka Pujić igrali predstavu. Pred publiku je, otkriva nam, izašla samo sa tri godine kada je tata prošetao na sceni, a da toga nije ni bila svjesna, nije ni znala gdje je. Sjeća se i kako je u tom uzrastu “pravila” prozore u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, nerviralo je, dodaje, što ih nema.

Jedna od želja bila vam je i da postanete detektiv, da li ste razmišljali da upišete Policijsko-kriminalističku akademiju?

“Po prirodi sam veoma radoznala i volim da istražujem. Teško da bih upisala Policijsko-kriminalističku akademiju, mislim da tome moraš ozbiljno da se posvetiš, a ja se nikad ne bih odrekla glume. Ipak, bez dileme bih prihvatila da sa nekim detektivima odem na teren i posmatram šta tamo rade. A ako ništa drugo, bar da odigram detektivku u nekoj seriji”.

Imali ste 15 godina kada ste dobili jednu od prvih uloga u seriji “Moj rođak sa sela”.

“Sjećam se da sam imala veliku tremu zato što sam otišla na taj kasting bez tatinog znanja. Ali sve je dobro prošlo i tati je na kraju bilo drago kad je saznao da sam dobila ulogu. Inače, to iskustvo mnogo znači. Marko Marinković je odlično režirao tu seriju i ja je mnogo volim. Mislim da je za glumce veoma bitno da imaju povjerenja u reditelja, a ja sam bila uvijek sigurna u njega”.

Roditelji su ti vjerovatno i najveća podrška u karijeri, ko je veći kritičar, Dragan ili Branka?

“Dragan je veći, ali oboje su dugo u glumi, tako da imaju odlično kritičko mišljenje. Mi zaista veoma rijetko i pričamo o poslu. Ali, evo, sad kad gledaju “Vojnu akademiju” ponekad mi kažu šta je dobro a šta nije. Uglavnom mi daju konstruktivne kritike, rijetko kad me hvale, i ja to veoma cijenim. Zapravo, bilo bi odlično kada bi svi više prihvatali konstruktivnu kritiku, jer vam to onda uvijek daje prostora da napredujete”.

Koji bi vam bio najveći izazov?

“Voljela bih da odigram Nastasju Filipovnu ili Aglaju Ivanovnu iz “Idiota” od Dostojevskog, koji mi je omiljeni pisac. To su veoma kompleksni i psihološki dobro napisani likovi, odgovaraju mom senzibilitetu, sa njima mogu da se poistovijetim i uđem u njih cijelim bićem. Želja mi je i da se oprobam u nekom noar filmu kao što je “Sin siti”, ili saj-faj žanru poput “Ratova zvijezda”. Važno mi je samo da su mi uloge koje dobijam što raznovrsnije”.

Send this to a friend