Malo ko ostaje imun na humor glumca Andrije Miloševića, a on u petak gostuje u gradu na Neretvi s novom predstavom „Idem putem, pa zagrlim drvo“, koju će izvesti u Hrvatskom domu “Herceg Stjepan Kosača”.
Majka i sin
“Prije ovoga sam radio stvari koje su monodrama s kompilacijom stand-upa. Međutim, otkako smo otvorili “Teatar na brdu”, koji je najluđi u regionu u ovom trenutku i producentskog je tipa, počeli smo s novim projektima. Jedan od njih je i ova predstava”, govori Milošević.
Kaže da je tekst takav da publika prati priču čovjeka koji živi s majkom.
“Nije se ženio. I majka mu traži ženu, tako da prolaze raznorazne kandidatkinje i on se tu, između svih njih, batrga, pokušavajući da odraste, da postane mačo. Publika će vidjeti i tokom predstave razne žene i djevojke, a on u tim odnosima s njima nikako da se snađe. A, naravno, tu je i majka. To je taj odnos, majka sin i žena”, otkriva Crnogorac s beogradskom adresom.
Bosnu i Hercegovinu, ističe, ne doživljava kao inostranstvo.
“Ne idem kao negdje gdje ne znam nikoga, gdje nisu moji ljudi, tako da ja nekako po cijelom regionu idem domaćinski raspoložen. Gostujem u Bosni već 20 godina i mogu da budem domaćin. Ne samo tu nego i u cijelom regionu, svim našim državama. To je prostor na kojem djelujem, to je publika koja je moja. Sve što sam do sada radio, radio sam za sve te ljude i to je nešto što mi je drago. Svi smo mi mnogo bliži nego što mislimo”, ističe Milošević.
Bez briga
Većina fanova i ljudi koji ga prate na Instagramu znaju da je glumac uvijek pun humora, a da osmijeh ne silazi s njegovog lica.
“Moji nastupi u medijima takvi su da ljudi imaju utisak da sam ja stalno takav, da mi je neko ubacio žeton za smijanje, samo idem okolo smijem se i zezam i da nemam nikakve brige ni problema. Ali nije tako”, iskren je Milošević.
“Potrebni su nam dobra namjera i razumijevanje. Razumijevanje pod broj jedan, to je ono što nam najviše nedostaje i da mi to promovišemo, jer danas morate sve da promovišete zato što je ovo vrijeme marketinga. Nije vrijeme realnog života. Ako hoćete da pričate o nečemu normalnom, morate to da promovišete da bismo mi to shvatili. Možda neko vrijeme da prođe da se ljudi malo relaksiraju u svojim životima da bude malo bolje. Eto, sve je prošlo, 21. je vijek, a mi i dalje živimo u nekoj vremenskoj kapsuli”, smatra Milošević.
Osvrnuo se i na koronavirus, koji je top-tema u cijelom svijetu.
“Danas se čovjek samo plaši. Virus… šta da mu radim. Moramo da živimo. Dosta smo se zatvarali i plašili, ne mogu i virusa da se plašim. Ako dođe, borićemo se”, zaključuje Milošević.
Mangup je ko ode
“Otišao sam od kuće sa 13 godina. Ali znam mnogo ljudi koji iz raznih razloga ostaju da žive s roditeljima. Neki prosto ne mogu da se izbore sa samostalnošću. S druge strane, takva je finansijska situacija i mala primanja koja ne dozvoljavaju mladim ljudima da tako brzo odu od kuće. Nego, eto tako, ko je mangup, on ode”, govori Milošević.
