Mnoge pjesme Momčila Bajagića Bajage čine stihovi u kojima su se svojevremeno tražila dvostruka značenja i subverzivne poruke koje su se kosile sa “javnim moralom” nekadašnjeg društva Jugoslavije. U nekim pjesmama tražena su značenja koja upućuju na narkomaniju, u nekim su kasnije tražene najave rata i užasa koji je zadesio nekadašnju bratsku državu.
“Riblja čorba ima pjesmu ‘Zvezda potkrovlja i suterena’ gdje se u refrenu peva ‘Do jutra ona je verna’. I dolazi djevojka koja je najveći fan Čorbe i donosi Bori da joj se potpiše na tu pjesmu, i piše ona ‘Do jutra ona je rerna’. Ona je to kapirala, da je valjda djevojka vruća ko rerna. I Bora joj kaže: ‘Nije rerna nego verna’, a ona mu odgovori: ‘Ne vjerujem ti ja.’
“Jahači magle’ je bila kao citat Dorsa ‘Riders of the Storm’, 240 koncerata godišnje, spavaš 20 dana godišnje u svojoj kući. Zato sam i napisao u ‘442 do Beograda’ stih ‘Brojim znake i linije’ a ubrzo je nekom to bilo sumnjivo pa je pitao: ‘Koje su to linije u pitanju?’ Ali linije su bile one na asfaltu, a ne one druge – linije od praha”, ispričao je Bajaga.
“I za ‘442 do Beograda’ su pitali da li je to razdaljina od Sarajeva ili Zagreba. Ali to je bilo zbog rime, a ne zbog Zagreba ili Sarajeva. Mada sam ja u šou-biz tradiciji u Sarajevu govorio da je to razdaljina Sarajevo-Beograd, a u Zagrebu sam spominjao njih”, dodao je on.
