Željko Bebek, prvi pjevač benda Bijelo dugme, smatra da je iz jednog od napopularnijih muzičkih projekata u velikoj Jugoslaviji trebalo da istupi nakon trećeg albuma. Danas, nakon tri decenije, kaže da nije bilo pametno što je snimio još dva albuma, iako ih smatra odličnim, i što je upao u “političku priču” sa frontmenom benda Goranom Bregovićem.
Bebek otkriva i da je nakon odlaska iz Dugmeta, doživio brijna razočaranja i nepravde, te da je jedva okupio ljude koji će ga podržati jer je većina ljudi uključenih u šoubiznis, stala na Bregovićevu stranu.
“Meni bi, zapravo, bilo dovoljno da sam ostao samo prve tri godine. Do trećeg albuma ‘Eto baš hoću’, mi smo rekli sve što smo zamišljali da bi trebalo da uradimo, a da nam to garantuje uspjeh. Neću reći da je nevažan i album ‘Bitange i princeze’, ‘Doživjeti stotu’, naprotiv, to su jako dobri i važni albumi u karijeri. To što sam dočekao deset godina pokazuje samo da smo mnogo toga zajednički proživljavali i uživali u tome. Međutim, pet mojih posljednjih godina u Dugmetu je na neki način bilo problematično. Došlo je do raslojavanja u bendu, razjedinjenja… U početku smo bili sve mi, onda smo se socijalno razišli. Možda je meni to bilo najteže, potičem iz siromašne porodice, dakle, morao sam mnogo bolje da zaradim da budem zadovoljan što sam u takvom bendu, u kojem si realno bio u poziciji da poslije tri godine kupiš stan od 200 kvadrata u Parizu. Previše toga je otišlo na: ‘Ja, ja, ja…“, kaže pjevač koji se sjeća 1984, prelomnog trena kad je riječ o ostanku u bendu.
“Nakon Olimpijade sjedjeli smo kod Brege na Jahorini, gdje mi je rekao da menja filozofiju benda. Nije mi bila OK, ali nema veze. Kao malo ćemo promijeniti, malo političariti. A nakon ‘Kosovske’ sam mu rekao da nikada više neću u politiku da ulazim s njegovom pjesmom. Kome ja da šaljem poruke? Ma da u Holivudu živim, šta me briga. Kada sam rekao da ja ne bih tu ideju, to da malo političarimo, rekao je: ‘Ima ko hoće’. OK, okrenem se i odem. Znao sam da će biti teško, jer sam došao u situaciju da moram da se borim s mnogo toga. Oni koji su mi djelovali kao prijatelji su okrenuli leđa. Sretnu me i pitaju: ‘Hej, Bebek, gdje si, šta ima?’. Kad hoćeš da nešto i kažeš i odgovoriš, oni su već prošli pored tebe. Morali su da biraju hoće li s Bebekom ili Bregovićem, ali Brega je Brega. Potom, mediji su mi okrenuli leđa, ali svi. Razna ponižavanja sam doživio. Nisam bio, kažem, zavidan na Gorana, nego sam osjetio strašnu nepravdu. Uglavnom, morao sam da tražim novu garnituru ljudi koji će mene podržati. Kada sam napokon uspio da stanem na svoje noge i opet dobijem priliku da kroz svoju muziku govorim lijepe riječi, lijepe tekstove i tako dalje, shvatio sam da sam spasen”, govori Bebek.
Bio i ostao kralj!