Cane: Ako se čovjek bude samo uzdao u tehnologiju, baš će se prevariti

Ko nema svoj život, voli da upravlja tuđim. Ko ne zna da živi, priča drugom kako bi trebalo. Treba se oduprijeti ludilu, kao što smo zaključili 1997. na albumu “Ledeno doba”, poručuje Zoran Kostić Cane, frontmen Partibrejkersa i Škrtica, čovek koji je odavno shvatio da je najvažnije “biti isti, poseban, slobodan i samo svoj”.

Cane je sa Partibrejkersima za novogodišnje praznike bio u Budvi, a Cane ističe da ih publika traži u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te da interesovanje javnosti u regionu ne jenjava kada su ovi rokeri u pitanju.

“Bilo gdje ne jenjava, u Sarajevu i svim gradovima ljudi su željni da čuju Brejkerse. To su neke mlađe generacije, jer takav bend kao što smo mi ne postoji. Sa snagom poruke, sa idejom o slobodi, sa svirkom punom energije”, kaže Cane.

On napominje da ljudi danas žive u strahu i da mu je cilj im vrati osmijehe svojom muzikom.

“Svi imamo neku slabu tačku, a te slabe tačke su se toliko proširile po ljudima. Ljudi žive pod ključem, ne možeš da ih vidiš. I velika je depresija, apatičnost i sve to. Ljudi se nevoljno bude. Plaše se svega, velika količina straha živi u njima”.

Cane kaže da se bori protiv straha.

“Taj strah te ugura u sebe, kao da te vakuumira i u fazonu si: “Vau, nema šanse za ništa drugo”. A nije istina. Sa spoznajom o vertikali, miliji su nam dani. Hoću da kažem, bodriti se, družiti sa ljudima koji mogu da ti promijene ugao gledanja. Da vidiš da iza svih teških stvari postoje i one lijepe i lake. Da nije sve toliko crno. Jeste, frka je velika. Civilizacijska je frka u pitanju, gdje, kako dalje, šta? Ako se čovjek bude samo uzdao u tehnologiju, baš će se prevariti”, cijeni on.

Muzičar otkriva šta su njemu svijetle tačke u životu.

“Drugovi, porodica, Bog. Svetla tačka je mogućnost da mogu još uvijek da se objavljujem, da se ljudi zanimaju za nas. Na početku turneje “Brejkersa”, dok smo se usaglasili, bilo je malo štuc-muc, a poslije smo “brijali” sve u šesnaest, razvaljivali smo. Mladim generacijama je lakše nego nama, jer na nas više niko ne računa, mi smo sad ostaci nekog vremena, utrošak nečega što je bilo”.

Ipak, kaže da piše sa Brejkerse, ali da to ne ide lako.

“Zapisujem ja svakog dana, pa preškrabam. Naš mozak je napadnut, naša duša je u lancima. Samo je pitanje slobode, da li ćemo naći poštovanje i dostojanstvo. Ako čekamo na drugog da nam to da, ništa od toga. Moramo da se prijavimo za sve što nam treba. Jer drugi ne misle o nama. Mi smo samo neki statistički proračun, brojka, neka potrošačka jedinica. To je isto kao kad za čovjeka upotrebljavaju tehničke izraze, a njegova osjećanja naprave suvoparnim. Čovjek je rođen da živi, da nađe nekog, da ima djecu, porodicu. Ako i nema to, da živi sam u svom miru. Najvažniji je taj mir, koji smo svi izgubili”, objašnjava Cane.