Najveća zvijezda nijemog filma, Čarli Čaplin, koji je preminuo u devetoj deceniji ostavio je iza sebe velika filmska ostvarenja, legendarni lik Skitnice koji ga je pratio kroz sve filmove, četiri supruge i jedanaestoro djece. Čaplin je rođen 16 aprila 1889, a umro je 25. decembra 1977. godine.
I danas, nekoliko decenija nakon smrti, lik i djelo Čarlija Čaplina živi. Legendarni junak nijemih filmova oduševljavao je bioskopsku publiku decenijama, zasmijavao je do suza, a sa druge strane šokirao je svojim privatnim životom – opsesivnom potrebom da se gotovo uvijek ženi maloljetnim djevojkama. Četiri puta se ženio, a iza sebe je ostavio jedanaest naslednika od koji je samo jedna ćerka krenula njegovim stopama.
Genijalnost ovog glumca, savršena mogućnost transformacije i improvizacije obezbijedile su mu čvrstu poziciju na ljestvici filmske istorije. Trnovit put kroz djetinjstvo umnogome ga je odredio kao čovjeka koji je kasnije stvarao lik skitnice prepoznatljiv u svim njegovim filmskim ostvarenjima.
Slavni Britanac rođen je 16. aprila 1889. godine u Londonu kao Čarls Spenser Čaplin, a njegovi roditelji koji su se razveli kada je imao tri godine bili su zabavljači u cirkusu. Otac Čarli Čaplin stariji, inače romskog porijekla, bio je alkoholičar, vrlo rijetko je komunicirao sa sinom, a svoju porodicu je kasnije napustio.
Majka mu je bila glumica Lili Harvi, poznatija kao Hana Harijet Hol, uglavnom je pjevala po barovima, a karijeru ove irske Jevrejke okončala je bolest grla. Njena prva veća kriza dogodila se 1894. kada je nastupala u The Canteenu, vojnom pozorištu u blizini Londona, gdje su obično dolazili pijanci. Kada ju je izdao glas, tada petogodišnji Čarli popeo se na binu i završio njen nastup, otpjevavši svima dobro poznatu pjesmu Jack Jones.
Bio je nagrađen gromoglasnim aplauzom, a gosti bara zasuli su ga kišom sitnog novca. Otac mu je 1901. umro od ciroze jetre, a nakon očeve smrti stanje Čarlijeve mame postajalo je sve teže. Hana je sve češće ostajala bez glasa, teško se mireći sa činjenicom da je samohrana majka. Potpuno je izgubila razum i ubrzo je završila u ludnici. Mali Čarli je smješten u sirotište Lambethu u Londonu, a nakon nekoliko nedjelja i u londonsku školu za siromašne. Samo tri godine proveo je edukujući se i to je bilo jedino obrazovanje koje je stekao u životu. Upravo te godine kasnije su ga inspirisale za mnoge likove okovane bijedom i siromaštvom.
U tom periodu Čarli je sa starijim polubratom Sidijem uglavnom skitao po ulicama, a dvojica braće za život su zarađivala plešući i pjevajući po sirotinjskim londonskim četvrtima. Buduća zvijezda nijemog filma radio je i kao prodavac cvijeća, duvač stakla, vratar i raznosač drva, a u isto vrijeme učio je ples, žonglerstvo i akrobatiku. Već sa dvanaest godina Čarli je nastupio u predstavi, a nakon desetomjesečne pauze počeli su da se ređaju njegovi glumački aranžmani. Nedugo nakon što je upoznao Freda Karna, koji je sedamnaestogodišnjeg Čaplina primio u svoj ansambl, budući glumac se sa njegovom trupom 1910. otisnuo preko bare i došao u Njujork.
Kada ga je pred kraj 1913. zapazio filmski producent Mark Senet, odmah mu je ponudio potpisivanje ugovora, pa se Čaplin sa bratom preselio u Holivud. Treći član njihove skromne družine bio je njegov pasionirani cimer Sten Lorel, koji će kasnije postati poznat kao Stanlio – mršaviji član komičarskog para Stanlio i Olio. Čarlijevi prvi radovi bili su u produkciji, a prve godine snimao je 35 kratkih nijemih filmova u kojima je stvorio popularni lik Skitnice, čija je garderoba nastala slučajno. Naime, Čarli je od svojih kolega morao da pozajmi djelove kostima, a kada je slučajno iskombinovao vrećaste pantalone sa uskom jaknom, polucilindrom i velikim cipelama, na lice zalijepio crne brkove i svemu dodao svoj bambusov štap, rođen je lik simpatičnog skitnice.
“Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: vrećasti kaput, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li da izgledam mlado ili staro, ali sam se sjetio da Senet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji treba da izgradim. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba da bude. Počeo sam da ga upoznajem i da izlazim na scenu kao da sam takav rođen”, rekao je Čaplin koji je ubrzo počeo da režira i montira vlastite filmove kojima je ostvario zapamćen uspjeh kod publike. Ta njegova ostvarenja smatraju se najuticajnijim komedijama u istoriji filma.
Kada je 1918. sa bratom otvorio filmski studio u Los Anđelesu, kritičari su se već tada složili da je Čaplin u svom radu slučajno ujednačio komične i sentimentalne djelove, a svaki njegov film (Mališan, Žena iz Pariza, Potraga za zlatom, Cirkus, Svijetla velegrada, Moderna vremena) dočekan je pozitivnim kritikama. Bila je tako i nakon dolaska zvučnog filma, od kojih je prvi u nizu bio i danas često spominjan Veliki diktator iz 1940. Sniman je u SAD-u, a predstavljao je čin prkosa protiv politike koju je vodio Adolf Hitler, inače veliki obožavatelj Laplinovih filmova. On sam glumio je diktatora Adenoida Hinkela, ali i drugi lik Jevrejina koji je, kako kažu kritičari, otjelotvorenje njegovog klasičnog lika Skitnice.
Komičar je pažnju kasnije privukao i filmovima Svijetla pozornice, Kralj u Njujorku, kao i Grofica iz Hongkonga, a sve muzičke teme iz ovih ostvarenja postale su evergrin.
Čak i dok je bio na vrhuncu popularnosti u Americi, Čarli nije želio da uzme američko državljanstvo jer se stalno nalazio na udaru različitih političkih organizacija koje su ga optuživale da je komunista i razvratnik. Kada je 1952. saznao kako mu je tadašnji ministar pravde uskratio vizu za povratak u Ameriku, Čaplin se zakleo da tamo više nikada neće kročiti.
Novi dom našao je u selu Krsier nekoliko kilometara udaljenom od švajcarskog Montrua, a njegova leijpa dvospratna vila, udaljena 500 metara od ulice i znatiželjnih prolaznika, ubrzo je postala utočište svjetske elite. Popularni Skitnica u Ameriku se vratio tek 1972. i to kako bi primio počasnog Oskara za poseban uticaj i razvoj filmske umjetnosti 20. vijeka. Svaka zvijezda na kraju padne, pa je tako i Čaplinova u jednom trenutku počela da blijedi i to iz tri razloga: zbog dolaska zvučnog filma, politike i žene.
Kada je o damama riječ, imao ih je mnogo, ženio se čak četiri puta i iza sebe ostavio jedanaest naslednika. Prema nekim biografijama Čaplinov ljubavni život poslužio je kao inspiracija piscu Vladimiru Nabokovu za popularnu Lolitu, a njegova sklonost prema mlađim djevojkama nikada nije bila dobro prihvaćena u očima javnosti. Upravo zato o komičaru je stvorena negativna medijska slika koja je naštetila mnogim njegovim filmovima i porodičnom životu. Mildred Haris imala je samo 16 godina kada se 1918. udala za Čaplina kome je to bio prvi brak.
Pričom o lažnoj trudnoći njena majka prisilila ga je da se vjenča sa Milder, a prije razvoda braka koji je potrajao dvije godine, popularna dječija glumica zaista je i rodila, ali je dijete umrlo nakon tri dana. Tokom brakorazvodne parnice Čaplin je tvrdio kako je Mildred imala lezbijsku aferu sa poznatom glumicom Alom Nazimovom. Ona je pak te tvrdnje odbacila uzvrativši da joj je suprug teški seksualni zavisnik. Čini se da su Čaplinu bile suđene šesnaestogodišnje djevojke jer je i njegova druga supruga Lita Grej, koju je upoznao na snimanju Mališana, takođe imala toliko godina kada ga je upoznala dok je njemu tada bilo 35. Vjenčali su se 1924, a u braku su dobili dva sina – Čarlija Čaplina mlađeg i Sidnija Earlena Čaplina.
Nakon što su se 1928. razveli Čaplin je morao da plati 825 hiljada dolara uz gotovo milion za sudske troškove, zbog čega je popularni komičar i osijedio. O njegovoj trećoj supruzi Polet Džulijet Godard ne zna se mnogo, a poznato je tek da su se u tajnosti vjenčali u Kantonu u Kini 1936. i živjeli zajedno do 1942. Tada se pričalo kako Džulijet nije dobila ulogu u filmu Prohujalo sa vihorom jer nije željela da potvrdi kako se udala za Čaplina. Imala je 19 godina i bila je Čaplinova najstarija izabranica, a kada je napokon priznala brak sa njim, mnogi su nagađali da je to učinila samo da ne našteti svojoj karijeri. Ljubav svog života sedamnaestogodišnju Oonu O’Neil, Čaplin je upoznao kada su mu bile 53 godine, a njom se oženio 1943. Nekoliko mjeseci prije njihovog susreta proživljavao je mučan sudski proces u kom ga je starleta Džoan Beri, koja je patila od ozbiljnog mentalnog poremećaja, tužila da je otac njenog djeteta. Iako je bio oslobođen optužbe, brak sa Oonom razljutio je njenog oca, dramaturga Judžina O’Nila, zbog čega ju je razbaštinio. No s vremenom se pokazalo da Oona nije pogriješila jer je sa suprugom ostala sve do njegove smrti, rodivši mu osmoro djece – ćerku Džeraldinu, Hosephinu, Džejn, Viktoriju i Anet Emili, kao i sinove Kristofera, Judžina i Majkla. Najstarija ćerka Džeraldina pošla je očevim stopama i postala cijenjena glumica, a u hvaljenom biografskom filmu Čaplin, glumila je svoju baku sa očeve strane.
Čarli se uz četvrtu suprugu prilično smirio i u tom braku napokon okusio pravu ljubav. Supružnici su pružili jedno drugom ono što im je oduvijek nedostajalo – ona je žudjela za ocem koji je nju i majku napustio kada su joj bile dvije godine, a Čarli je tražio njenu podršku jer mu je karijera već bila na zalasku. Oona je nadživjela supruga četrnaest godina, a posljednje godine bile su za nju veoma nesrećne jer se od tuge zbog Čaplinove smrti odala alkoholizmu.
Iako se slavni glumac uvijek bavio sportom, nije pušio niti pio, njegovo zdravstveno stanje naglo se pogoršalo krajem šezdesetih godina, nakon što je završio posljednji film Grofice iz Hongkonga. Umro je u snu na Božić 1977. godine u švajcarskom Veveu, a kada je zauvijek sklopio oči imao je 88 godina. Ni nakom smrti Čaplin nije uspio da pronađe vječni mir. Njegovo tijelo, pokopano na groblju Corsier- sur-Vevey, u noći između prvog i drugog aprila 1978. ukrali su poljski emigranti, želeći da od njegove porodice iznude 600 hiljada dolara. Ubrzo su pali u ruke policije, a komičarevo tijelo zakopano dvadesetak kilometara od groblja pronašao je seljak kome je plug zapeo dok je sijao pšenicu. Čarli je ponovo pokopan u istoj grobnici, ovog puta ispod debelog betona.
