Ceca o Madžgalju i Glogovcu: Glumac se previše daje i to plati životom

Diva jugoslovenskog i srpsko glumšta, Svetlana Ceca Bojković, otkrila je da je njen otac “tražio vezu” da ne bude upisana na beoradsku glumačku akademiju. To srećom nije uspjelo, pa je Jugoslavija dobila veliku glumicu koja se ostvarila kako u pozorištu, tako i na televiziji i u filmu. Ove godidne objavljena je monografia o Cecinom liku i djelu, a slavna glumica ispričala je da njena profesija zahtijeva potpunu posvećnost zbog čega pojedine njene mlađe kolege plate životom.

Koliko su film “Pas koji je voleo vozove” i Zlatna arena u Puli odredili vaš dalji glumački put?

“Prije toga dosta sam radila na televiziji, a “Pas” je bio moj prvi veliki film i jeste mi otvorio jedan put u kinematografiji. Poslije sam dobijala brojne uloge na filmu, ali dugo nisam imala izazovniji zadatak. Dobro, tada su reditelji bili mladi, to je bila takozvana češka škola: Karanović, Marković i drugi. Tada smo polako izlazili iz onog perioda partizanskih filmova i nije bilo mnogo ženskih uloga. Uloga Mike u “Psu” ostala mi je kao nešto specifično”

Kako gledate na to što RTS vrlo često reprizira mnoge serije u kojima ste igrali?

“U tom žanru “Bolji život” je jedna od najboljih serija. Od snimanja te serije stigle su nove generacije koje je gledaju, a i ovi stariji vole da je vide. Pogotovo taksisti u Beogradu, koji mi kažu da vole da je pogledaju i da krenu na posao iako već, takoreći, znaju napamet replike. Neko je pitao da li će biti nastavka – neće. Gotovo je s “Boljim životom””.

Svjedoci smo te krhkosti umjetničkog bića koja, nažalost, odnosi živote glumaca mlađe generacije: Marinka Madžgalja, Nebojšu Glogovoca, Mandu… Koliko košta taj “imperativ života”?

“Jeste, nažalost, glumac živi i događa se da prerano sagori. To je sve jako tužno. Glumačka profesija je takva da se čovjek kompletno da, i to se plati životom”.