Čola otkriva kada će otići u penziju

Legenda zabavne muzike na prostorima bivše Jugoslavije, Zdravko Čolić, priprema novi album koji će svjetlost dana ugledati oko Nove godine. Nesumnjivo najveća muška zvijezda u regionu, kaže da sprema pjesmu koja će publiku dirnuti, kao i saradnju sa trubačima.

Na sceni je više od tri decenije, ali nije se umorio. Penizija mu nije u planu, a kondiciju održava sportskim aktivnostima i ističe da mu pravu energiju i elan daje druženje sa publikom na mnogobrojnim koncertima.

Čola kaže da se za novine ne slika sa suprugom jer ona to ne želi i ističe “Nije ono da mi Bosanci kao ne damo ženi da pojavi kao što se pričalo starinski”.

Kada pogledate vašu karijeru unazad, postoji li plan ili put kojim ste išli, a da je vodio ka uspjehu?

“Ne postoji tu plan. Možeš se baviti muzikom cio život, ali kakav će ko imati uspjeh, to je u Božjim rukama. To je jedna priča koja se sa nekom višom silom mora tumačiti. Ja sam bio odličan student na fakultetu, završio sam ga sa malim zakašnjenjem, upisao treći stepen i planirao sam da, kao i svi, radim nešto, a muzika je bila hobi. Taj hobi je na kraju prerastao u profesiju, a nisam ja taj koji je tako htio, nego je tako ispalo sticajem okolnosti. Sam način življenja i životnog puta određen mi je nehotice”.

Vi ste u jednom trenutku čak napustili muziku i otišli u male privrednike?

“Bavio sam se u Zagrebu jedno pet godina proizvodnjom djelova za pošte. Čovjek uđe u neki posao, ostavi ovaj koji je bio potpuno uspješan, ali to je potreba. Krajem osamdesetih vraćam se sa Bregom ponovo u muzičke vode. Prije nego što smo krenuli, Brega me pitao: ‘Čola, jel’ si ti još uvek onaj maloprivrednik ili si sad pjevač’. Ja kažem: ‘OK, nisam više to, idemo sad i radimo muzičku karijeru i nastavljamo tim putem’. Tako je muzika meni bila zacrtana na životnom putu i zato sam joj se stalno vraćao”.

Već godinama publika čeka vašeg nasljednika. Šta mislite da je problem, previše pjevača, turbo folk koji se pojavio ili prosto ukus naroda?

“Moguće da je i ukus naroda tu umiješao prste, ali teško je danas nekom formulom to izračunati. U vrijeme Juge to je bilo veće tržište. Sada je došla jedna muzika sa istoka pa je taj folk krenuo da bude bitan. Tako da niko nju nije nametnuo, publika je sama prihvatila, ali fali nam lijepih pjesama. Svjetske zvijezde imaju pjesme koje imaju glavu, tijelo i rep, a kod nas mi se čini da ima malo poremećaja”.

A hoće li na novom albumu koji bi trebalo do kraja godine da izađe biti balada?

“Imam jednu pjesmu na koju će suza da krene, pjesma se zove ‘Igraj srce’. Moj naredni singl biće sa Dejanom Petrovićem, koji je najbolji trubački svirač na svijetu. To je nešto što je narodna pjesma, ali ona ima formu popa koja ide ka rokenrolu”.

Jeste li ikada razmišljali o penziji?

“Ima mnogo ljudi koji te prate godinama i to je veličanstvena priča koja ti ne da da napustiš taj posao, u ostalom, šta bi drugo radio? Posao te drži i to je nešto što ljudi kod tebe vole, i dok te vole, ti si u obavezi, ako te služe tijelo i glas, da pjevaš i praviš nove pjesme. S obzirom na to, tu nema nikad penzije, nikad kraja. Ne daj Bože samo bolesti”.