Dado Glišić je jedan od najboljih bosanskohercegovačkih kantautora i muzičkih producenta. Pohađao je nižu muzičku školu „Vlado Milošević” u Banjaluci, na odseku za klavir. Pjevačku karijeru je započeo 1999. godine.
Dosad je snimio tri studijska albuma, a neki od njegovih najvećih hitova su: „Budi svačija”, „Čija li si?”, „Dišem al’ nisam živ”, „Dobar i lud”, „Dođi…”, „Kopija”, „Neponovljiva”, „Ostaviću ruže”, „Sto bespuća”, “Ostaviću ruže”…
Duetske pjesme su mu takođe slušane “Sve što čini život” sa Katarinom Rašić, “Ako brojiš do sto” sa Kayom Ostojić, “Australija – Amerika” sa Željkom Vasićem.
Otvoreno je pričao o problemima sa drogom i na koji način ih je prevazilazio, ali se u medijima odavno ne pojavljuje.
Međutim, to ne znači da Dado ne nastupa za ljubutelje njegovih pjesama. Ne obećava, ali kaže da želi da tokom 2019. obraduje svoju publiku novim albumom nakon šest godina diskografske pauze.
Kada ste se prvi put susreli sa muzikom i šta ona Vama predstavlja?
“Otkad znam za svoje postojanje, isključivo sam podređen muzici. Muzika nije moj posao, ja se ne bavim njome, što znači da vjerovatno ne bi’ ni postojao da ju nema. Mnogo mi je drago što postoje ljudi koji, zapravo, prepoznaju moj način izražavanja kroz muziku, jer se podsredstvom nje najbolje izražavam”.
Koliko je zahtjevno baviti se muzičkom produkcijom?
“Muzika i produkcija jeste, prvenstveno, producent koji ju producira i kompozitor koji ju stvara. Da li će ona biti urađena na ovaj ili onaj način, uvijek će oslikavati identitet stvaraoca, što je na kraju krajeva i suština. Mislim da sve zavisi od producenta do producenta. U mom slučaju, volim da raspišem cijelu kompoziciju ‒ od prvog do zadnjeg takta u mojoj glavi, ne osvrćući se na minutažu, pa tek onda mogu si dozvoliti da pritisnem taster „REC”.
https://www.youtube.com/watch?v=bJH-ur8Iswc
U kojem muzičkom žanru najviše uživate?
“Veoma je širok spektar muzike koju preferiram, ali mnogo je bitno da sve potiče iz prošlosti jer smatram da će budućnost muzike uvijek biti u prošlosti, a da je sve ostalo varijacija na temu. Neki od velikana koji su upisani u istoriju muzike i dali ogroman doprinos muzičkoj kulturi: Dejvid Boui, Prins, Kurt Kobejn, Džordž Majkl, Elvis Presli i Džon Lenon ‒ onda Vam je sasvim jasno koji žanr muzike najviše cijenim”.
Šta čini dobru pjesmu?
“Dobru pjesmu čine, prije svega, autor koji ju stvara. Ako se radi o jednoj kompletnoj ličnosti koja ima ponajviše „dramatične” životne situacije, iz takve jedne ličnosti možete očekivati apsolutno iskrenu, kvalitetnu i životopisnu muziku propraćenu adekvatnim tekstom, što na kraju rezultira dobrom kompozicijom”.
https://www.youtube.com/watch?v=R1hAoGX_3lo
Kako biste opisali svjetsku muzičku scenu?
“Globalno gledajući, sve je obezvrijeđeno, pa i muzika, samim time što se plasira u neizmjernim količinama. Danas imamo ogroman problem sa hiperprodukcijom, jer je nemoguće u vrlo kratkom vremenskom periodu stvoriti ozbiljnu priču. U tome i jeste suštinski problem ‒ što je danas sve svakome dostupno, a što nikako nije smjelo da se desi. Svako ovog časa može da se igra sa muzikom i da ju „skrnavi”, i pritom da ju još i javno objavi preko nekog izdavača za novac, što prije nekih 20 – 30 godina to nije bio slučaj, te smo imali isključivo kvalitetnu muziku. Imali smo ozbiljne izvođače, vrsne autore, i isto tako nisu postojale obrade u ovolikoj mjeri, kao što je danas slučaj, što ukazuje i na vrlo ozbiljnu „krizu autora”. Nemamo selekciju, nemamo kritiku, nemamo cenzuru, a to rezultira opštim haosom u muzičkoj industriji. Bukvalno, kvalitetne autore možemo izbrojati na prste! Odatle i potiče hiperprodukcija, jer je nemoguće u tako brzom vremenskom roku stvarati kvalitetnu muzku i plasirati ju na tržište. Izdavači se doslovno sprdaju sa muzikom, što vrijeđa prije intelekt, ali i nas stvaraoce koji smo podredili svoj život muzici, „robujemo” njoj i uživamo u tom „ropstvu”. Ako želiš da nešto obezvrijediš samo „omasovi” ‒ to je upravo urađeno današnjem vremenu. Ja se svako jutro iskreno zapitam da li je moguće da su ljudi izabrali loše od dobroga, da nemaju jasan stav o tome kao konzumenti i da muziku slušaju po ključu (statistici), a ne po razumu. I onda se isto tako pitam da li ćemo ikada više imati nekog Branimira Štulića, Milana Mladenovića, Momčila Bajagića jer ovim putem kuda nas vode bez naše saglasnosti, sigurno da nećemo. Veoma mi je žao zbog svega toga, ali nije do mene”.
https://www.youtube.com/watch?v=VIw4ezlxkd4
Pripremate li novi singl ili album?
“Kao što sam i rekao, presjek je napravljen. Ja više nemam 25 ni 35, već sam u četrdesetim godinama života, kada je čovjek najzreliji za stvaralaštvo i najproduktivniji. Mogu samo reći da imam vrlo jasan koncept, da sam prvi put srećan jer nemam rok od bilo kojeg izdavača, sve je apsolutno u mojim rukama, kako i treba da bude. Razlog tako velike pauze od šest godina jeste činjenica da sam bio zaustavljen u stvaralaštvu, ne mojom krivicom, pogotovu kada Vas zadesi nepravda, kao što je to u mom slučaju za ovih proteklih šest godina. Međutim, sve je to iza mene, sada se time bavi moj punomoćnik, zbog ogromne štete koja mi je načinjena poslednjih šest godina, i mogu Vam reći da su tuženi svi oni koji su ju načinili, pa i moj rodni grad Banja Luka. Bez obzira na sve, nastojaću da sredinom 2019. godine nadoknadim izgubljeno vrijeme, kada bi cijela priča oko mog četvrtog, i dosad najznačajnijeg studijskog albuma trebalo da započne. Mada vrijeme, svakako, spada u nenadoknadivu kategoriju, tako da ću i to pošteno naplatiti na ovaj ili onaj način”.
