Dragan Bjelogrlić snima film i seriju “Toma” po glavnom simbolu boemštine Tomi Zdravkoviću. I to nije film samo o Tomi već i o njegovim drugovima prevashodno u boemštini: Miki Antiću, Davorinu Popoviću, Zoranu Radmiloviću, Gagi Nikoliću…
Bjelogrlić za Nedeljnik priča o boemštini uz odličnu analizu ovog fenomena koji se prelio iz svih tih čaša, flaša, sifona i postao svjedočanstvo ovog grada.
Bjelogrlić je za novi Nedeljnik, u velikom tekstu o boemima nekada i sada, uporedio “ono” i “ovo” vrijeme.
“Ja pravim film ne samo o Tomi nego i o tom vremenu kad je bilo moguće biti Toma Zdravković. Da možeš da provedeš tri dana u kafani i da se ne trijezniš. Toga danas nema. Danas ljudi piju do tri sata, onda krenu da šmrču kokain da bi nastavili da piju i onda polude.
A onda su samo pili. Ali su i umirali mladi. U pedeset i nekoj. U skoro istim godinama su zauvijek otišli i Zoran Radmilović, Toma Zdravković, Davorin Popović, Mirza Delibašić… Nije moglo da se izdrži. Oni su tri dana sjedjeli, pili, mijenjali kafane… To je tad bilo moguće, a danas to nije. Danas se mnogo više radi. Ti u socijalizmu nisi mogao da umreš od gladi. Nisi imao mnogo, ali si imao dovoljno. Nisu oni imali ambiciju da kupe jahtu i voze neka bijesna kola. To je krenulo osamdesetih. Taj prestiž”, dekodira pojam boemštine i vremena režiser filma o Tomi.
Danas povuku crtu koke i ne znaju dje se nalaze. A nekad se pilo na litre i litre..
Testament.
Pritişak.