Beogradski sastav Irish Stew of Sindidun nedavno je objavio četvrto studijsko izdanje “City of Grigs”, koje je došlo nakon šestogodišnje diskografske pauze. Na albumu se nalazi 10 pjesama, uključujući i obrade tri tradicionalne irske pjesme. O novom albumu za DN govorio je frontmen Bojan Petrović.
Novi album nakon šest godina, zašto ovako duga pauza? Šta je sve objedinjeno na ovom izdanju? Nešto više o nazivu albuma?
“Ima dosta stvari koje su na to uticale, što zbog trenutne situacije u zemlji i uslova u kojima sviramo i stvaramo muziku, što zbog personalnih promjena u bendu i životnih okolnosti. Ipak, vjerujem da je glavni razlog to što smo sazreli kao bend i samim tim kriterijumi su nam porasli, nismo željeli da izbacimo album dok ne budemo sigurni da u potpunosti može da kreativno i tehnički nadmaši svog prethodnika ‘New Tommorow’. “City of Grigs” (Grad cvrčaka) je obrnuta basna o cvrčku i mravu. Ovdje su vrijedni na dnu, a cvrčci dobro prolaze. Na omotu albuma je ilustrascija grada u ruševinama. Kad dođete u Beograd, vidjećete da je to tako, i metaforički i bukvalno”.
U kakvoj tematskoj ravni se nalaze tekstovi pjesama? Šta biste izdvojili za favorita sa albuma i zašto?
“Mislim da smo ostali dosljedni dosadašnjoj tematici, ono na šta je naša publika navikla. Pored nezaobilaznih ljubavnih pjesama, tu su i društveno-kritičke pjesme, koje opisuju vrijeme u kojem stvaramo i kojih čini mi se ima u nešto većem procentu nego ranije. Mislim da ima nekoliko pjesama koje su podjednako jako dobre, pa hajde da sačekamo još malo za favorita”.
Ne postoji puno bendova u regionu koji se bave ovom muzikom. Da li je dobro ili loše za bend i njegovu mogućnost da dođe do šire publike?
“To je marketinški gledano i dobro i loše, ali iskreno, nas to nikada nije puno zanimalo. Publika sluša to što voli i da nam je cilj bio suva popularnost, vjerovatno bismo svirali obrade eks-ju rok hitova, pravili pjesme koje su kopija istih, ili pravili cirkus od koncerata. To jeste formula za “biti popularan” u ovom vremenu, čast izuzecima. Nama je, ipak, cilj da izguramo našu priču do kraja i svako kome se svidi to što radimo je dobrodošao, a nama puno srce”.
Koliko je teško spojiti irsku i balkansku tradiciju i kulturu i na koji način one koegzistiraju u vašim pjesmama?
“Irska i balkanska muzika, prije svega, imaju jako slične instrumente, a takođe i melodijske sklopove pa i tematiku. Ni bih išao toliko daleko, ali ipak nije isključeno da su geni kelta koji su živjeli na ovim prostorima učinili svoje”.
Zašto su Balkanci toliko zainteresovani za keltsko nasljeđe po vašem mišljenju?
“Definitivno postoji sličnost u karakteru, a pored toga imamo toliko zajedničkih stvari koje smo proživjeli kroz istoriju. Prije svega, dugogodišnje ropstvo i oslobodilački ratovi, bunt. Tako da nije teško poistovjetiti se sa Ircima”.
Nastupali ste na nikšićkom Bedemu i Lake festu. Kakve utiske nosite sa nastupa i iz Nikšića uopšte?
“Tako je, Bedem fest je bio naš prvi nastup u Crnoj Gori, a nakon toga nastupili smo i na Lake festu i odsvirali još nekoliko koncerata. Ne bih ništa posebno naglašavao osim činjenice da jedva čekamo da dođemo opet, mislim da to dovoljno govori o publici u Nikšiću”.
Novi album ćete promovisati uskoro, a slavite i 15 godina postojanja. Da li možete najaviti i neki koncert u Crnoj Gori?
“U procesu smo bukiranja datuma za narednu godinu koja jeste jedan lijep jubilej. Crna Gora je svakako u planu pa pozivamo sve drage ljude da prate naš sajt i društvene mreže. Blagovremeno ćemo vas obavijestiti”.
