Ove godine Dino Šaran i njegov bend “Letu Štuke” lete, reklo bi se, više i borbenije nego ikada do sada. Nakon diskografske pauze duge sedam godina, objavili su album “Topla voda”, koji je žanrovski raznovrstan, produkcijski se razlikuje od prethodnih, svirački je čvrst i pokazuje da je bend besprijekorno profesionalan i autorski neprikosnoven.
Dino je ponovo pokazao da je znalac u pisanju kvalitetnih i ubitačnih tekstova, koji ukazuju na konkretne probleme u društvu. Ljubitelji kvalitetne muzike i toplog tona do sada su mogli vidjeti spotove za pjesme “Bože zdravlja”, “Supermarket” i “Bočice”. Dino je pobrao dobre kritike za najnovije pjesme, a odradio je i zanimljiv duet s bendom “Dubioza kolektiv” za pjesmu “Zemlja gori”.
Objavljena je “Topla voda” i kritike za pjesme su jako dobre. Može li se reći da si ušao u zlatnu autorsku fazu?
“Sve zavisi od inspiracije. Mislim da jesam u top formi i da je sada jako bitno da nastavim raditi istim tempom. Nemam sada prema tome neki poseban odnos pošto su pjesme iz albuma “Topla voda” dosta vremena “odležale”. Ja uvijek volim kada nakon nastanka pjesme prođe neko vrijeme, a sada idemo puna ofanziva”.
Mnogi rok kritičari i publika te smatraju za vodećeg rok autora iz Bosne i Hercegovina, pa i regiona.
“Vidi, ta odrednica rok je teret, jer ja se ne smatram rok autorom. Više se smatram samo autorom, zato što su moji materijali uglavnom eklektični, nema tu nekih specifičnih žanrovskih odrednica. A to, da li sam vodeći ili nisam, ne znam. To mi nije ni dobro, ni loše, uvijek se to mijenja. Uvijek je neko aktuelan, a neko gubi na aktuelnosti, dolaze neki drugi i tako”.
Ti si u svojoj muzičkoj karijeri prošao sve faze, od sviranja po kafanama do snimanja albuma, popularnosti i velikih koncerata pred hiljadama ljudi. Da li misliš da bi svaki muzičar trebao da pređe sve te stepenice i koliko je sve to uticalo na tvoj rad?
“Najvažnije je svirati. Važno je snimati. Važno je govoriti o tome. Onda opet svirati, snimati. Mislim da je korisno da se prođu sve te faze, mada tehnologija omogućava druge neke opcije. Koliko vidim zamijeniće nas vještačka inteligencija, tako da ne znam kako će to dalje izgledati”.
Imaš li muzičke idole, ko ti je uzor?
“To je nekad bilo davno, sad već imam dovoljno godina da ne bih imao idole ili uzore. Ali ako gledamo s druge strane, znamo ko su u bivšoj Jugoslaviji bili najuticajniji muzičari, pa ni ja nisam izuzetak. Sve su to isti likovi”.
U zadnje vrijeme te porede s Džonijem Štulićem po angažovanosti.
“Pa nisam nešto angažovan specijalno u nekom političkom smislu. Ja sam više onako socijalni autor. Bavim se više socijalnim temama, a socijalne teme nisu nužno i političke. Mene više zanimaju ljudi, međuljudski odnosi i odnosi u društvu, nego sama politika. Politika te nema šta zanimat. Politika je kurva, kako kažu neke kolege”.
Koliko je važno da dobar autor bude i dobar čovjek? Svjedoci smo da se pojedini veliki umjetnici nisu baš pokazali i kao veliki ljudi?
“Ne bih ja to stavljao u neki lični kontekst pošto je ipak važno djelo. Niko nije ni sasvim dobar, niti sasvim loš. Uvijek su tu neki lični motivi za neke postupke. Iskreno govoreći, meni je važno djelo, a po djelu se vidi u kakvoj je ko umjetničkoj fazi, pa tako i moralnoj”.
Rekao si da si okrenut socijalnim temama. Šta te najviše iritira u našem društvu?
“Mene iritira to što smo po mentalitetu većinski uzgajivači korupcije, nepotizma i tako tih stvari. Vrlo smo oportuni u tom smislu, a opet smo iracionalni s neke suštinske strane. Jer samo iracionalni narodi mogu raditi stvari koje radimo mi”.
Da li će se ovaj narod ikada dati u pamet?
“Opet je to stvar viših interesa. Narod je tu opcija. Ako postoji šansa za dizanje neke kolektivne svijesti, onda bi se narod dao u pamet. Međutim, narod je ovdje previše podložan samoj politici i previše vjeruje politici. U stvari, to i nije stvar vjere, nego je stvar inertnosti i lijenosti. Najlakše je dati da neko misli tvojom glavom. To je ovdje sindrom. Misliti je najteže.
