Muzika film i TV

Doctor Who serija koja gospodari vremenom

Ukoliko ste se ikada pitali koja je serija sa najdužom tradicijom u žanru naučne-fantastike, odgovor je Doctor Who. BBC je počeo sa emitovanjem 1963. godine i sa pauzama nastavlja i dan danas.

Glavni lik serijala je Doktor, vanzemaljac sa planete Galifreja i pripadnik rase Vremenskih Lordova (engl. Time Lords). Zajedno sa raznim saputnicima (uglavnom ljudske rase), Doktor putuje kroz vrijeme i čitav univerzum, usput se boreći sa različitim čudovištima i preprekama, kako bi spasio civilizacije od opasnosti.

Putovanje kroz vrijeme mu omogućava njegov svemirski brod TARDIS (akronim za Time And Relative Dimensions In Space). Spoljašnjost TARDIS-a izgleda kao plava britanska policijska govornica iz 1950-ih, čest prizor u Britaniji u vrijeme kada je snimanje serije počelo. Funkcija ovakve govornice bila je da se svakoj osobi pruži mogućnost da brzo i besplatno stupi u kontakt sa policijom ukoliko je u nevolji.

Originalna ideja pisaca je bila da ovo bude edukativni program za djecu, kako bi im se bolje predstavila istorija, ali iz te ideje je proisteklo mnogo više. Djeca (a i odrasli) su se suočili sa vanvremenskim herojem, uzorom od kojeg se može mnogo naučiti.

Drugačije mogućnosti Doctor Who-a

Kao što je već pomenuto, Doktor pripada rasi Vremenskih Lordova koji su, samo na prvi pogled, slični ljudima. Oni su jedna od najstarijih i tehnološki najmoćnijih rasa u Doctor Who univerzumu. Jedinstveni su po mnogo čemu, kao što su dva srca, velika mudrost, nelinearna percepcija vremena, posebno matematički precizno pismo, itd. Iako posjeduju popriličan broj fascinantnih sposobnosti, jedna od njih se treba izdvojiti i dodatno objasniti, a to je regeneracija.

Regeneracija podrazumijeva sposobnost Vremenskog Lorda da, u situaciji umiranja, u potpunosti promijeni svoje tijelo i ličnost kako bi se spasio i nastavio da živi. Vjerovatno je prvo pitanje: „Da li je on onda ista osoba ili ne?“, a odgovor: „I da i ne.“

Serija Doctor Who i njen psihološki aspekt

Kako bismo ovo razumjeli, moramo se upoznati prvo sa prirodom pojma o sebi. Vilijem Džejms je opisao osnovni dualizam naše percepcije samih sebe. Kao prvo, pojam o sebi se sastoji od naših misli i vjerovanja o sebi („spoznato“, „mene“); drugo, mi smo takođe aktivni obrađivač informacije („spoznavalac“ ili „ja“).

U savremenim terminima, svjesnost o sebi podrazumijeva sadržaj (pojam o sebi, naše znanje o tome ko smo) i sam čin razmišljanja o sebi (samosvjesnost). Ova dva aspekta se usklađuju kako bi stvorili cjelovit doživljaj identiteta.

Jasno je da se razvojem i sazrijevanjem pojam o sebi mijenja i postaje sve složeniji. On se razvija oko druge godine života i kod djece je konkretan i odnosi se na jasne, lako uočljive odlike (npr. pol, omiljene igračke i hobiji). Kako rastemo, manje naglašavamo fizičke odlike, a više psihološka stanja i naša viđenja onoga što drugi misle o nama. Ovakva promjena prati razvoj naših kognitivnih sposobnosti.

Međutim, šta se dešava kada odrastemo i više nema promjena kognitivnih stadijuma? Da li to znači da više ne prolazimo kroz promjene? Naravno da ne.

Nova saznanja iz psihologije i srodnih nauka koje se bave ljudima, sve više pokazuju da je determinizam početnih psiholoških teorija, kao što je, na primjer, psihoanaliza, pod sve većim znakom pitanja. Može se doći do zaključka da je promjena jedina konstanta u psihičkom i fizičkom svijetu.

Problem sa ovime jeste što smo spremni da odbacujemo promjenu zbog mnogobrojnih razloga. Ako smo je uopšte svjesni, skloni smo da je okarakterišemo kao nešto što nije dobro i da poričemo njeno postojanje. Jedan od mogućih uzroka jeste naša (često nesvjesna) iracionalna želja da kontrolišemo svijet oko nas.

Promjena predstavlja nepoznato polje, izlazak iz zone komfora, trenutak u kojem gubimo moć i osjećamo strah. Na ovaj način, asociramo negativne emocije i misli sa nečim što je sasvim prirodno, čak i korisno.

Posljednja regeneracija

U duhu ovakvog tumačenja nečega što je svakodnevno i uobičajeno, jesu bile i reakcije publike na vijest da će, nakon 55 godina i dvanaest regeneracija muških Doktora, 13. regeneraciju glumiti žena (Džodi Vitaker).

Iako ovo nije prvi put da su pisci serije razmatrali da promijene pol Doktora (što je takođe jedna od genijalnih sposobnosti Vremenskih Lordova), susreli su se sa podijeljenim mišljenjem javnosti i raznolikim reakcijama na društvenim mrežama.

Našavši se pred nečim što je potpuno novo i neočekivano, određeni broj pratilaca serije je potisnuo pouke kojima je Doctor Who pokušavao da nas nauči svih ovih godina. Kroz svaku regeneraciju, Doktor je bio heroj i branilac pravde, jednakosti, ravnopravnosti i istine. Uopšte nije važno kojeg je pola, uzrasta, da li ima smisao za humor ili pak koristi sarkazam kao glavni metod komunikacije, da li nosi Starke ili leptir-mašnu i fez; Doktor će uvijek biti doktor – ljudski nesavršen uzor, na misiji da pomogne svima kojima može.

I baš kao što ne treba da se plašimo promjene koja će zadesiti Doktora na jesen u novoj sezoni, isto tako ne treba da okolišamo kada je osjetimo kako se dešava nama. Promjena je prirodna; omogućava bolje prilagođavanje na uslove sredine u kojoj se nalazimo. Pomaže nam da shvatimo stvari koje nikada prije nismo iskusili, da razumijemo i empatišemo sa ljudima koji nisu slični nama; širi vidike i pruža nova znanja.

Tagovi

Send this to a friend