Muzika film i TV Posvetila je karijeru radijaciji

Doktorka objašnjava istinite i izmišljene činjenice iz serije Černobilj

Ala Šapio bila je među prvima koji su se uputili ka nukelarnoj elektrani Černobilj kada se dogodila eksplozija u reaktorima 1986. godine. Ona je posvetila 16 godina ovom slučaju i ekspert je za radijaciju. Dio je tima koji ima za cilj da pronađe lijek protiv posljedica izloženosti radioaktivnom zračenju.

Ala je za Variety objasnila činjenice koje su se našle u seriji i ispričala šta od toga je istina, a šta je dio drame.

Antoloj Djatlov (Pol Riter), glavni inženjer u Černobilju, zaprijetio je ostalim radnicima da će biti otpušteni ako ne poslušaju njegova naređenja, i to je prikazano u prvij epizodi. Ala je slično osjetila na svojoj koži.

“Rečeno nam je da nipoštno ne govorimo ljudima o radijaciji i da im kažemo da je sve u redu. Prijetili su nam otkazima i da više nikada nećemo moći da se vratimo na posao”, rekla je žena koja je dva mjeseca nakon katastrofe provela u najzagađenijim područjima radeći sa “običnim” ljudima koji su bili izloženi zračenju.

U seriji vidjeli smo da ljudi u panici, ali prilično organizovani ulaze u autobuse i napuštaju Pripjat, grad najbliži elektrani koji je bio naseljen većinom njenim radnicima.

“Nisu svi autobusi došli na vrijeme. Djeca i odrasli bili su napolju. Igrali su se u radioaktivnom pijesku, čestice radijacije su padale po njima. To sam čula od majke djeteda koje sam liječila od leukemije”, priča Ala.

Kada naučnica Ulijana (Emili Votson) ponudi sekretarici lijek za štitnu žlijezdu I kaže joj da pije dok god ima pilula, takođe je “problematičan”.

“Taj će lijek pomoći samo ako se da na vrijeme. To bi sekretarici pomoglo ako ga je počela uzimati 12 do 18 sati nakon izlaganja radijaciji. Vlasti su počele da daju lijek djeci deset dana nakon katastrofe kada je bio beskoristan”, priča Ala. Ipak, ljudi su ga, ne znajući to, kupovali i prekomjereno koristili što je izazivalo krvarenje u stomaku.

Sa realnošću se ne poklapa to da ljudi odmah krvare nakon što do kože dođe radijacija.

Pričala je i o sceni u kojoj mladić prekriva testise štitnikom od olova. Ala objašnjava da je ta vrsta materijala uglavnom koristila kao zaštita te da je mogla biti od pomoći.

Serija je prenijela istinit događaj koji se tiče se ubijanja životinja. Ljudi su to zaista radili u najzagađenijim područjima jer se vjerovalo da su životinje previše kontaminirane.

Istinita je i cenzura. Kada naučnica Ulijana od biblioteke traži dokumenta za svoj rad, dobije samo jedan, a tražila ih je mnogo više.

“Vlasti su vjerovale manje znanja – više tišine i manje panike”, rekla je Ala kojoj je šef tražio prezentaciju na temu radijacije i kada je došla po knjige, zatekla je prazne police i objašnjenje da su ukolnjena sva djela koja sadrže riječ “radijacija”.

Objasnila je da ljudi sa akutnom radijacijom nisu opasni kao što serija prikazuje. Oni tada nisu imali kontaminiranu odjeću na sebi i istuširali su se, što znači da nisu predstavljali opasnost po druge, ni po trudnice.

Stanje u kojem se nalazilo tijelo vatrogasca, takođe ne odgovara istini. Ala objašnjava da je to vjerovatno uradio umjetnik koji nije imao iskustva sa ljudima stradalim od tolike količine zračenja.

Ala se sjeća da su porodice koje su ponudile smještaj djeci iz Ukrajine, odbile da ih prime jer su se plašile.

“Smatrali su ih prljavima i nisu ih željeli u svojim domovima”.

Doktorka tvrdi da je zarad dramatičnosti, izmišljen dio koji govori kako je beba izvukla radijaciju iz majke i spasila je.

“Mnogi su ljudi povjerovali u to, ali to nije moguće”, rekla je Ala.

“Ne možemo da promijenimo prošlost, ali možemo da naučimo iz nje. Ukoliko se bude dogodila neka nukearna nesreća, naš odgovor treba da bude baziran na naučnim iskazima, ne na strahu”, zaključila je ona.

Send this to a friend