Dragoljub Đuričić, najpoznatiji bubnjar sa ovih prostora, tokom pet decenija duge karijere svirao je na svim kontinentima, kao i sa brojnim jugoslovenskim muzičarima i grupama, među kojima su Kornelije Kovač, Vlatko Stefanovski, Leb i sol, Kerber, Yu grupa… Odrastao je na Cetinju i u Herceg Novom, a taj period, kako kaže, nosi određeni pečat u njegovom životu i nada se da će starost provesti baš u tom lijepom primorskom gradu u kojem ima kuću. Na njegovu veliku radost, nije primljen u muzičku školu u Dubrovniku, gdje bi, da je uspio, svirao rog, a rogova, kako kaže, “po Cucama imate, i to pravih!”
Iako iza sebe ima oko 6.000 koncerata, znanja i priznanja kao malo koji muzičar sa prostora bivše Jugoslavije, ne pridaje im važnost. Kada je njegov otac punio 90 godina, došao je na ideju da u Kobiljem dolu pokrene manifestaciju Cucka jeka, koja je odmah postala svojevrstan kulturološki fenomen. I sada, kako kaže, ima planova kao da mu je 18 godina.
“Cetinje pedesetih i danas, hm… Dva različita grada, bile su na cijeni neke sasvim druge vrijednosti, obraz, hrabrost, poštenje su bile nedostižne vrline za mnoge gradove. Cetinje je imalo gospodu u pravom smislu te riječi, modu na ulici vrlo sličnu onim u Parizu, Londonu, Rimu. Kada se rodiš na Cetinju ne može da ti se dogodi da se rodio niko, već si rođenjem odmah neko! I danas po svijetu kada kažem da sam rođen na Cetinju, ljudi me pitaju: “Života ti, koliko je to Cetinje, malo, malo pa se pojavi neko važan u bilo kojoj životnoj sferi? Pitaš ga odakle si, a on odgovara: ‘Sa Cetinja’”, kaže slavni muzičar.
“Nostalgični osvrt na djetinjstvo je uvijek nešto posebno što čuvate duboko u duši. Nema tu nedostajanja, čovjek živi i sjeća se, ništa ne stoji u mjestu, ne daj Bože da stane. I danas kada priđem Cetinju osjetim neko posebno uzbuđenje. Da ne budem neiskren, moje odrastanje u Herceg Novom takođe nosi određeni pečat u životu i vrlo je važno pomenuti ga. To su dva mentaliteta vrlo različita, koja su se isprepletala u mom životu. Šta je od mene pravilo boljeg, a šta lošijeg, to ni đavo ne bi mogao utvrditi. Mislim da su oba grada jednako važna i hvala roditeljima što su imali viziju želje boljeg života i nisu bili kukavice da ništa ne urade za svoju djecu”, dodaje Dragoljub.
Nemoj tako, to su fini ljudi, ne zna se ko koga nije špija u Drugom svjetskom ratu! Isvijestili su me!
Hvali selo, drž se grada 😁
Bravo Dragoljube! Treba vazda postovat rodni grad, grad odrastanja, grad u Kom su se provele najljepse godine, grad u Kom se odlucimo zivjeti, grad u Kom cemo se kopat, grad iz kog su nam preci itd. Drzavu ili drzave u kojim su ti gradovi takodje. Ipak HN najvise.
Niste mu ni noge oprati..
Kraj Cetinja selo malo…Sto ne osta u njemu?
Ironija,ironija,ironija …,što je mnogo,mnogo je.
Što ne osta na izvoru poštenja,blagostanja i veličanja,no pobježe da te iskvare i osiromaše narazumni ,sine.
Postaješ niko od nikoga…to je ta krv
Zalostan li si 😟
Trebo si ostan u tu čuku,a ne ga hvalit,a pobjeć glavom bez obzira
Jes…glasač DPSa
Da,postaješ sirotinja.
Ti Cetinja gleda nijesi cim tako zboris! Kad pogledas u ogledalo vidis li ista?!