Zlatan Stipišić Džiboni otkrio je detalje iz svoje karijere, ali i pojedinosti i sebi koje publika nije znala.
“Nekako sam polumračan tip. Ali, pisanje pjesama je imitacija života. Ako gledaš stvari oko sebe, ako si normalna ljudska osoba, nemoguće je da neke stvari ne dopru do tebe pa tako gledaš i sebi bliske ljude koji su malo zalutali i možeš ih razumjeti, čak se s njima i saživjeti. Uostalom, možda smo i mi sami jednom bili na ivici, ali možda smo imali više sreće nego pameti pa ga nismo prešli i to ne uvijek svojom zaslugom”, rekao je kantautor koji kao start svojeg bavljenja muzikom podrazumijeva početak devedesetih.
On smtra da je smjer u kome će ići došao tek nakon sedam godina bavljenja muzikom.
“Sve što se kod mene pre toga događalo bilo je nekakvo traženje. To je trajalo nekih 7-8 godina. Kad slijediš svoje uzore i pokušavaš biti kao oni, to se ne računa. Računa se tek onaj tren kad upoznaš sebe i pokušaš ličiti na sebe. Kao klinac volio sam rok. I danas ga volim, ali za razliku od većine naših autora, ne smatram da je u roku najvažnije biti ciničan”, rekao je Džibon dodajući da njegovu muziku slušaju uglavnom studenti, koji čuju od svojih roditelja.
A ovako Džiboni najviše voli da provodi vrijeme.
“Meni je odmor biti na sceni. Cio život postavio sam na tri stupnja: na jednom je moja familija, na drugom je da sviram pred svojom publikom, jer to je moja sorta ljudi i nema drugog mjesta na kom ću toliko sebi sličnih ljudi sresti, a treći mi je priroda. Volim more i šumu. Volim da idem u prirodu jer tamo se nemam s kim svađati, nema svađe sa stablima i talasima. Obožavam more”, izjavio je slavni hrvatski muzičar.
