Egzistencijalna pitanja koja postavljaju Bjesovi

Bjesovi, rok grupa iz Gornjeg Milanovca, ime pod kojim nastupa od 1990. godine dobila je po knjizi Zli dusi F.M. Dostojevskog (ruski: Бесы). Kao što se i može očekivati od ljudi kojima je Dostojevski inspiracija, česti motivi u njihovim pjesmama su Bog, vjera, smisao života.

Ljubitelji malo tvrđeg zvuka u Crnoj Gori, Bjesove su dobro upoznali, česti su gosti festivala, a par puta su imali svirke u Nikšiću i Podgorici.

Treći album Bjesova “Sve što vidim i sve što znam” iz 1997. godine je jedna velika pjesma koja pjeva o putu Bogotražitelja iz nihilizma i ništavila do vjerovanja i punoće života. Od pjesme “Vjerujem” u kojoj je nikad dublja tišina gdje osim toga što nema odgovora čak nema ni pitanja, preko pjesme “Probudi me” koja nastavlja mračnim tonom (moje tijelo je prazna ljuštura, moje oči su mrtva jezera).

Album Sve što vidim i sve što znam

Ipak u obje pomenute pjesme Bogotražitelj shvata da nešto nije u redu, ne miri se sa postojećim stanjem i u posljednjem stihu zavapi za promjenom. U prvoj pjesmi posljednji stih je želim da vjerujem, a u drugoj probudi me.

Za razliku od prve dvije pjesme u kojima je Bogotražitelj sposoban samo za vapaj, ali ne stupa u konkretnu akciju, u trećoj pjesmi kreće u borbu, ali svjestan svoje slabosti traži pomoć. Ključna razlika u odnosu na prve dvije pjesme je što sada njegov poziv upomoć nije neodređeno upućen nego se obraća Bogu koga moli za snagu, i da čas smrti bude samo jedan tren koji će ga zauvijek spojiti sa Njim.

Četvrta pjesma po kojoj i sam album nosi ime je svojevrsni psalm u čast Boga, divljenje njegovim osobinama, zahvalnost na pomoći, i potupno predavanje sebe Njemu koji je sve što Bogotražitelj vidi i sve što zna.

I kod najjače vjere sumnja je uvijek prisutna, uvijek stoji negdje sa strane, i kao crv u nekom trenutku progrize svoj put do uma. I sam Hrist je na krstu zavapio Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?

Peta pjesma Dar, tačnije njena prva polovinu, predstavlja sumnju Bogotražitelja (vidim ljubav kako nestaje) koji je ophrvan patnjama ljudi oko sebe i surovošću svijeta (I čujem smijeh, koji u urlik, koji u jecaj prevarenih postaje).

Već drugi dio pjesme potiskuje sumnju jer se javlja svjetlost koja ukazuje na put kroz tamu i Bogotražitelja opet vodi na isti izvor vječne ljubavi. Poslije potisnute sumnje i vraćanja vječnoj ljubavi, koja sa sobom nosi radost kako smo čuli u prethodnoj pjesmi, sljedeća pjesma poručuje Raduj se, a te dvije riječi su i jedini tekst pjesme.

Tekst pretposljednje pjesme je preuzet iz Jevanđelja po Luki: ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati.

Album se završava pjesmom Moj izbor. Bogotražitelj je napravio svoj put, put Boga koji je ljubav, i spreman je na žrtvu koja je sastavni dio tog puta (moj put je ljubav, moj izbor je bol), a od Boga traži da mu ispravi korak na putu kojim će koračati.

Bjesovi, i njima slične grupe, svojevrsni su dokaz da je rokenrol mnogo više od one prepoznatljive izlizane krilatice Sex&Drugs&Rock&Roll. Dokaz da se kroz muziku mogu i moraju postavljati egzistencijalna pitanja, da se kroz muziku može duhovno sazrijevati, da muzika ne mora biti samo jeftina zabava, koja je tu da narodu skrati onih osam sati, i da lijepo stane među dvije reklame kako bi reklo Hladno pivo.