Film Granica je najbizarnija ljubavna bajka godine

Zamislite dvoje ljudi koji već pri prvom susretu shvataju da su povezani neobjašnjivim silama, toliko da čak i liče jedno na drugo, imaju iste ožiljke, imaju iste talente.

Zamislite dvoje neshvaćenih koji u trenutku prepoznaju svoju drugu polovinu.

Zamislite ih kako konačno spojeni imaju osjećaj da je čitav svijet njihov, da su konačno slobodni i svoji, dok trče goli kroz šumu i zagrljeni uskaču u rijeku… A onda se, u trenutku, ispostavlja da ih jedna stvar čini najrazličitijim osobama na planeti i postavlja se kao “granica” preko koje nijedno ni drugo nikad ne bi prešli.

Ok, nije to bilo teško, mnogo ste takvih scenarija vidjeli.

Ali sad zamislite da junaci ove bajke nisu mlade, lijepe holivudske zvijezde u usponu s kojima bi svi željeli da saosjećaju, već ružni ljudi, odbojnih lica, gadnih nagona i čudnih instinkata. Jer to su glavni junaci švedskog filma “Granica” koji se izdvojio kao jedan od hitova Festivala autorskog filma.

Rekli smo “ljudi”? Pa, vidjećete već… Ipak je ovo bajka.

Scenario filma “Granica” je baziran na priči Džona Ajvide Lindkvista (“Let the Right One In”), koja je u režiji mladog iransko-švedskog reditelja Alija Abasija (“Shelley”) plasirana kao neobičan miks romantične drame, Nordic noira i horora. Film je dobio preporuku ovogodišnjeg Kanskog festivala kao Najbolji film u programu Izvjestan pogled, a kritičari su ga prihvatili kao mračnu skandinavsku bajku dostojnu kultnog statusa.

Za razliku od drugih bajki – u ovoj se rijetko šta može predvidjeti i do samog kraja održava čudno nelagodnu, napetu atmosferu. Zapravo, ona obuzima gledaoca već na početku, predstavljajući mu “princezu” u ovoj priči.

Zove se Tina. Izgleda drugačije od drugih princeza i cijelog života osjeća se odbačenom, nakaznom, usamljenom. Dobro se osjeća jedino u prirodi, među životinjama. S druge strane, za život zarađuje kao kontrolorka na granici, gdje ima posebnu reputaciju zbog svog neobičnog talenta da bez greške osjeti kad neko pokušava nešto da prokrijumčari. Tad joj lice dobije još čudniji izraz, oči joj se suze, a gornja usna krene da joj drhti. Sličnu reakciju imaće kad sretne svog “princa na bijelom konju”, koji se jednako opire svakoj ideji o tome kako jedan princ treba da izgleda i da se ponaša.

Na momenat će se učiniti da je bar zaplet poznat, ali onda na scenu stupaju čudovišta, postavljaju pitanja o ljudskosti i ljubavnu priču pretvaraju u mučnu borbu dobra i zla, začinjenu elementima nordijske mitologije i morbidnim prizorima, borbu kojoj se ne nazire “happy end”…

I u trenutku kad postane jasno da nije ni moguć “Granica” prestaje da bude bajka i postaje lekcija o ljudima i monstrumima iz naše stvarnosti koju nećete moći da izbacite iz glave.