Filmski moguli, reditelji i advokati tragaju za radikalnim rješenjima čiji je cilj ponovno pokretanje Holivuda u kojem kulise trenutno skupljaju prašinu, a zarade se tope otkako su zbog koronavirusa kamere ugašene.
Filmska industrija je stala otkako je u Kaliforniji sredinom marta stanovništvu naređeno da ostane u svojim kućama. Filmske i televizijske produkcije posebno su pogođene zbog nemogućnosti angažovanja velikih glumačkih postava i tehničkih ekipa potrebnih za snimanja.
I premda političari najavljuju postupno ublažavanje restrikcija, snimanje filmova moglo bi da izgleda znatno drugačije nego prije i suočiti se s višemjesečnim odlaganjima.
“Sada je nemoguće snimiti Ratove zvijezda”, kaže producent Nikolas Šartije, dobitnik Oskara za film “Katanac za bol” (2010).
“Logično”, slaže se kolega Stiven Nemet. “Previše rizika i previše straha. Velike, epske produkcije poput ‘Pobjesnjelog Maksa’ ili ‘Dine’ neizvodljive su. Nemoguće je kontrolisati 250 glumaca i još toliko statista”.
Premda je Kalifornija dobila sve pohvale za način na koji se uhvatila u koštac s pandemijom, u toj američkoj saveznoj državi bilo je 45.000 zaraženih, disproporcionalno centriranih oko Los Anđelesa, središta filmske industrije.
Zbog toga osiguravajuće kuće odbijaju da “pokriju” višemilionske štete koje bi mogle da nastanu ako bi buduće produkcije bile zaustavljene zbog novoga talasa širenja virusa.
“Po mom sudu velike filmove na kakve smo navikli, nećemo vidjeti dok se ne pojavi vakcina”, kaže Nemet.
Najranjiviji su oni u pozadini
Moguća prelazna rješenja su mjerenje temperature ili testiranje na antitijela svih koji dolaze na set.
Fizičko distanciranje na setu upravo se testira u Švedskoj i Danskoj, gdje su produkcije nastavljene na sterilizovanim scenama, a obeshrabruje se angažovanje starijih od 70 godina.
Stiven Soderberg, reditelj filma “Zaraza” iz 2011. godine, vodi radnu grupu koja ispituje slične opcije u Holivudu.
Ipak su takva ograničenja daleko od praktičnih na filmskim setovima i mogu rezultirati raznim opasnostima, kažu francuski producenti Žan de Moron i Elena Bavije.
“Najranjiviji dio ekipe je iza kamera. To su majstori rasvjete, tehničari, električari, kamermani”, rekao je De Moron.
“Kamerman i njegov prvi asistent, onaj koji upravlja fokusom, međusobno su udaljeni tek nekoliko centimetara. Kako ćete to promijeniti”, upitao je.
Za kikiriki
Filmaši će biti prisiljeni da eksperimentišu s novim lokacijama, tehnikama, čak i žanrovima koji će odražavati zatvoreni svijet.
Većina će ih dramatično smanjiti produkciju. Nemet planira da snimi film u svojoj kući na Holivud Hilsu, gdje može da smjesti kostur ekipe za vrijeme kratkog snimanja.
“Imaćemo regionalne, ‘bliske’ produkcije. Ja ih radim i sigurno nisam jedini”, rekao je.
Šartije namjerava da snimi film “za kikiriki” putem Zuma ili Skajpa u kojem će četiri para razgovarati o ubistvu.
“Glumci će se snimati u svojim kućama, u svojoj odjeći i bez šminke”, objasnio je.
Holivudska isorija puna je herojskih filmaša koji su savladavali velike prepreke kako bi snimili sjajne filmove, ali Šartije se ne zanosi.
“Ili ćemo imati dobar scenario i zanimljivu priču ili će nam film dosaditi za 15 minuta i… gotovo”.
