Marija Mirković, Nataša Mihajlović, Jelena i Nevena Buča četiri su Frajle čije se pjesme slušaju od Vardara pa do Triglava. Za osam godina postojanja benda, snimile su tri albuma prepuna hitova i osvojile publiku najrazličitijih muizičkih afiniteta. Ovih dana promovišu četrviti album “Ljubav na dar”.
Izašao je vaš četvrti album pod nazivom “Ljubav na dar”. Kakvi su vasi utisci i očekivanja?
“Utisci su divni, prve reakcije publike su super. Čekamo da se album još više zavrti, da ljudi nauče pjesme, da ih izvodimo uživo… Jedva čekamo koncertnu sezonu, ljeto, festivale, pa da onako zajedno zapjevamo sa publikom”, otkriva Nevena.
Posljednji album ste izdale 2015. godine. Mislite li da će ovaj album imati bolji plasman od predhodnog?
“Tokom priprema ovog albuma sarađivale smo sa velikim imenima kao što su Alka Vujica, Vana i producentima kao što su Voja Aralica, Nikša Bratoš, Ante Gelo, Filip Gjud, Fudo Brnaš, tako da mogu da se pohvalim najkvalitetnijom ekipom saradnika. Imamo zadovoljstvo da iz godine u godinu ostvarujemo saradnju sa velikim brojem regionalnih muzičkih velikana. Mi takođe sazrijevamo, a samim tim i naša muzika, pa se i očekuje da svaki novi album bude iskorak od predhodnih”.
Kako su se Frajle okupile 2009. godine? Da li je to bilo spontano ili vas je neko okupio?
“Svaka od nas je pre Frajli imala dosta muzičkog iskustva. Radile smo sa bendovima, u mjuziklima, pjevale prateće vokale… Te 2009. godine dobile smo poziv da idemo u Crnu Goru i da tamo imamo nekoliko nastupa u Budvi i Podgorici. Iskreno, u pitanju je bila ljubav, jer je misija bila da osvojimo jednog momka. Nažalost, tog momka nismo osvojile, ali je nastao bend koji je prije neki dan proslavio osmu godinu i jako smo srećne zbog toga”.
Ispričajte nam neku anegdotu sa vaših turneja?
“Imamo ih mnogo ali se jedna nekako najviše se izdvaja. Bilo je to na samom početku benda, kada smo krenule na to putovanje u Crnu Goru. Nismo još bile izabrale ime za grupu i uglavnom su nas svi znali po bendovim sa kojima smo tada svirale. Na brzinu smo smislile da se zovemo Dream girls. Međutim, kada smo stigle u Crnu Goru, na mjestu gdje smo svirale stajao je veliki plakat na kom je pisalo Đevojke iz snova. Nama je to naravno bilo jako smiješno, ali smo ipak odlučile da ne budemo đevojke iz snova. Kada smo se vratile u Novi Sad, razmišljale smo i odlučile da umjesto prve opcije koja nam je bila u glavi, a to je da se zovemo Sose, ipak budemo Frajle”.
Da li ste se nekada posvađale?
“U svakom kolektivu dolazi do malih nesuglasnica, ali smo vremenom nas četiri postale uigran tim koji funkcioniše kao jedna mala porodica”.
Da li dijelite obaveze u grupi ili do toga dolazite spontano?
“Nije moguće postići sve ako niste dobro organizovani. Sve obaveze dijelimo da nam bude lakše”.
