Frontmen poznatog benda Kerber, Goran Gale Šepa, prisjetio se snimanja albuma u Mančesteru, svirki u Britaniji i Parizu, šansi za svjetsku karijeru. Naime, jedan od najpopularnijih bendova u bivšoj Jugoslaviji, albume je na vrhuncu slave snimao u Velikoj Britaniji.
Kako pamtite vrijeme snimanja albuma Kerbera u Engleskoj, u studiju u Mančesteru?
“Moram priznati da smo se osjećali gordo u kolijevci rokenrola. Tamo ljudi stvarno doživljavaju umjetnike kao zvijezde. Ako si došao do studija i snimaš album, ti si već neko ko zaslužuje njihovu pažnju. Nas su poštovali na svakom koraku i to nam je punilo baterije, stvaralo nove ideje i ulazilo u muziku koju smo snimali. Živjeli smo u Stokportu, a snimali u ‘Studio one’ – Saughall, Čester. Volio bih da mogu da vratim to vrijeme i tu našu neponovljivu atmosferu. Moram dodati da smo se, prošle godine, čuli sa našim tadašnjim producentom Gordonom Roulijem i da je taj razgovor bio nevjerovatno emotivan. Palo je i par suza sa druge strane telefona, a s druge strane, zna se da Kerber nikada ne plače, ha-ha-ha”.
Da li je bilo ponuda za vašu inostranu karijeru?
“Bilo je ponuda. Nas je ponio zanos novog albuma, tako da niko nije razmišljao o nekoj inostranoj karijeri. Bili smo premladi da tako nešto prihvatimo. Meni je ponuđeno da odmah ostanem, a da za potrebe benda putujem u Jugu – da podsjetim mlađe da se tako zvala naša velika, lijepa zemlja. Moja teorija je bila ‘Sa bendom na kraj svijeta’. I nikada se nisam pokajao”.
Šta pamtite sa svirki po Britaniji?
“Veliko je to iskustvo bilo za nas, da nastupimo uživo sa par pjesama. Upoznali smo lokalne bendove, ali najvažnije je što smo vidjeli sa kakvim profesionalizmom rade svoj posao. Nas su doživjeli kao neke Mađare, jer samo sa tim bendovima su imali iskustva, a jezik ih je podsjećao na mađarski. Neke naše pjesme su puštane na radiju i izazvale su pozitivne komentare. Čak je i neka ‘kinta’ stigla na adresu našeg producenta. Ova rokerska avantura je nastavljena, pa smo poslije urnebesne Engleske dali sebi oduška i ostali sedam dana u Parizu. Bilo lijepo — vratilo se”.
Preslatkis i najveci talenat Jugoslavije.Imamo se cime ponositi.Svi ce to reci jer muzika nema adresu.Lijepo izgleda.Ja nidje dlake na glavu.
Gale i Kaliopi ,najbolji vokali sa ovih prostora….
Tipa kao da je neko izvadio iz zamrzivaca, sto godina se ni za dlaku nije promjenio 😀