Grupa Električni orgazam koja nesmanjenom energijom svira od 1980. godine, nedavno je objavila novi studijski album “Gde smo sad” koji sadrži devet pjesama. Dobar dio je već bio poznat publici, s obzirom na to da je izdanje najavljeno kroz čak sedam singlova. Frontmen Srđan Gojković Gile, za Novosti, kaže da nijedan album do sada nije sniman kao ovaj koji je objavljen i na vinilu.
“Autorski tim smo činili, kao i prošli put, Banana, Ljuba i ja. U prvoj fazi sam ja odsvirao bubnjeve, i neki bas, pa smo preko toga nasnimavali prave deonice. Na kompjuteru samo dodaješ kanale i izbacuješ stare, ne gubi se kvalitet kao ranije sa trakama. Na kraju je došao Pače, snimio bubnjeve preko mojih, Švaba bas gdje treba. Mi sad kad sviramo te pjesme, prvi put ih “skidamo” (smijeh). Prva verzija naše najduže pjesme “Okašuka šakata” trajala je blizu 20 minuta. Čak je i između objavljivanja na Jutjubu, gdje traje 9,35 minuta, i albuma, još malo skraćena”.
Radili ste album kada ste počeli da se interesujete za budizam?
“Sama praksa meditacije se odrazila na sve čime se bavim. Na naslovnoj strani albuma je djevojka koja meditira, a iza nje ono sve što čovjeku prolazi kroz um dok je u meditaciji. I sam naziv “Gde smo sad” je time inspirisan. U budističkoj meditaciji se razvija svjesnost onoga šta je osvijetljeno zrakom naše pažnje u ovom trenutku. Da li smo zaokupljeni prošlošću, budućnošću, emocijama, tjelesnim senzacijama…”
Raduje vas povratak vinila?
“Muzika na ploči zvuči mnogo bolje nego na disku, da ne pominjem MP3. Potpuno sam svjestan da to većinu ljudi ne zanima, i da ne prave razliku, ali mene interesuje – dijelom što sam muzičar, dijelom što sam iz generacije koja je odrasla na vinilu. Ta mala dramska pauza, dok okrećeš ploču, veoma mi je bitna. Albumi su se pretvorili u dugačku kobasicu. Neki su počeli da iskorišćavaju to što mogu da snime 80 minuta muzike, što je pretjerano. I mi smo to radili u početku, ali smo se vratili na 45 minuta, što je optimalno. Moć koncentracije je mala kod prosječnih ljudi”.
U situaciji kad klasična estrada odlazi u drugi plan pod naletom rijalitija, gdje je rokenrol?
“Osim filmova, uglavnom ne gledam televiziju, pa nemam uvid u sve to. Ne čitam tabloidne novine. Svjestan sam da to postoji, ali za mene je na virtuelnom nivou. Cijela priča, sasvim sigurno, nema veze sa rokenrolom, već je dio populizma i vezana je za prostakluk i nekulturu. To je masovna pojava, donosi novac pa se i forsira na većini televizijskih programa. Sve je otišlo u tu priču čiji nikad nisam bio dio, niti imam namjeru sada da postanem”.
Devedesetih ste se dosta interesovali za tehno, a sada?
“Bio je jedan trenutak kad sam sarađivao sa Vaskom Serafimovim, umjetnikom iz Skoplja koji se bavi elektronskom muzikom. Objavio je album na kom gostujem u dvije pesme. Počeli smo da radimo i zajednički album, ali, ipak, ništa nije bilo od toga. Trenutno, ne postoji neka nova muzika koja bi me fascinirala kao elektronska početkom devedesetih”.
