Beograd je prvi u svijetu mogao da vidi komad „Lažljivica“ Nikolaja Koljade u prevodu Novice Antića i nema sumnje da je ova predstava u režiji Stefana Sablića novih hit Ateljea 212.
Dvije lažljivice Serafimu Margaritovnu i Margaritu Serafimovnu igraju Jelisaveta Seka Sablić i Gorica Popović, a Seka za Kurir govori o saradnji sa sinom Stefanom i povratku u svoje pozorište.
“Od mene se očekuje da budem zabavna i smiješna. Izuzetno volim Koljadina djela. Meni je sve to blisko jer je moja generacija počela od ruske literature. Zanimljivo mi je što je Koljada otkrio da su stariji ljudi okrenuti pobuni. Mi te ljude, u koje i sama spadam, kvalifikujemo kao gunđala, ali nije tako. Stariji ljudi reaguju na nepravdu. Larmaju protiv nje”, kaže Seka.
Što vas godinama nismo gledali u Ateljeu?
“Uletjela sam u redovni repertoar Jugoslovenskog dramskom pozorišta, a nisam ja u kondiciji da baš igram svako veče. Mislim da više neću prihvatati nove uloge. Atelje je moja kuća. Ušla sam u ozbiljne godine i za mene je sve ovo postalo stresno. Nisu to samo predstave već ima i puno putovanja. Nije to samo neto nego i bruto”.
U predstavi govorite o pobuni, a vi ste bili prvi kad je trebalo da se kritikuju i komunizam i Tito. Šta ste uspjeli da promijenite?
“Za vrijeme Tita bila je presija i diktatura na kulturu, a to se sve zaboravilo. Međutim, doživjela sam i najveću demokratiju, a posebno u Ateljeu sa Mirom Trailović na čelu. Pravili smo predstave na svjetskom nivou i ništa nam nije falilo. Pamtim, što mi je i danas smiješno, u Zvezdari smo igrali komad „Pazarni dan“ Ace Popovića, a intervenisali su da Voja Brajović skine prsten s malog prsta jer to asocira na Tita. To su bile gluposti kojih sam mislila da ćemo se osloboditi kad ode Maršal. Naravno, to se nije dogodilo i otišlo je drugim putem. Došla je tranzicija, pali smo i ništa se nismo podigli”.
