Davor Gobac sa bendom Psihomodo pop i dalje nastupa širom Hrvatske i regiona. Uskoro objavljuju novi album koji će, kao i prethodne, pratiti zanimljiv omot. Gobac kaže da se za tri i po decenije rada mnogo toga promijenilo, ali da za minulim ne žali već za novo vrijeme ima razumijevanja. Smatra da će se naći bendovi koji će poput Psihomodo popa trajati dugo. Nije isključeno da to bude Donkey Hot, bend u kojem svira njegov sin Vili kojeg je Gobac podržao u namjeri da postane rok zvijezda.
https://www.youtube.com/watch?v=IUZQjobhko4
“Neki hoće, neki ne. Ali, tako je oduvijek bilo. Nema to mnogo veze sa vremenom u kojem živimo. Svako vrijeme nosi neke svoje lijepe i teške trenutke, Ali da, sve se promijenilo od kada smo mi počeli. Posao se promijenio, žanrovi, muzika se promijenila… a i mi imamo po 55 godina, a onda smo imali 20”, kaže Gobac koji ništa ne bi mijenjao u svojoj dosadašnjoj karijeri ma koliko loših poteza da je napravio.
“Napravio bih sve isto onako kako si mislio onda. Nisam baš sve dobro uradio, ali dobro je ispalo. Ne možeš uvijek sve dobro uraditi. Važno je da na kraju ispadne dobro”.
Omoti albuma Psihomodo popa oduvijek su bili specifični, i to nije slučajno.
“To je počelo od “Plastic Fantastic” za koji je omot crtao Stjepan Bartolić – Štef, koji je crtao za Playboy, onda nam je album “Jeee! Jeee! Jeee!” radio Igor Kordelj, pa je onda ovaj album na kojem je “Dona” (“Ćiribu, ćiriba”) radio Esad Ribić, jedan od najjačih Marvelovih crtača, a ovaj novi, “Digitalno nebo”, koji treba da se pojavi za dvadesetak dana radio je Milivoj Ćeran, koji takođe radi za američku strip industriju. Veliki sam fan stripa, samo što više toliko ne čitam, nego više gledam kako je nacrtano”, kaže Gobac.
Zašto je, čak i na svjetskoj sceni, sve manje mladih rok bendova kao što je, na primjer, Greta Van Fleet. Zašto su najveće zvijezde i dalje matorci?
“To sam i ja primijetio. Ovi novi klinci mnogo brzo nauče da pjevaju, da sviraju, imaju dobre instrumente… ali kao da je ideja nestala. Ništa se novo ne dešava, možda samo na elektronskoj sceni. Ali što se tiče rokenrola, sve je na dinosaurusima. Danas su čak i Ramonsi postali klasika. Kao Bitlsi. Pa to ti je i Greta Van Fleet, oni savršeno zvuče, pjevač zvuči kao Robet Plant, oni zvuče kao Led Zeppelin, i sve to zajedno zvuči kao neki novi, nikad objavljeni album Zeppelina. S tim da su meni Zeppelini bili bolji (smijeh)”.
Kažu da se na internet dnevno aploaduje oko 4 miliona novih muzičkih “djela”, kako običan čovjek da u moru svega toga pronađe neki biser?
“Pa da, ali 3.990.000 toga ne vrijedi ništa. Zavisi i u kakvom žanru tražiš i na šta naletiš. Evo meni se u poslednje vreme sviđaju Viagra Boys, bend iz Kopenhagena. Treba ih čuti. Poslušajte “Sports” za početak”.
U spotu “Deja Vu” kojim najavljujete novi album prizivate neka davna vremena, počinje li to “žal za mladost”?
“Zaravo je ta pjesmica nastala tako što se meni sviđa taj Deja Vu pomak, da si doživio nešto što si već doživio ranije, pa smo se onda malo poigrali u spotu s asocijacijama na te neke slavne muzičare, Igija Popa, Bouvija, Queen… i sve je to nekako Deja Vu. Zapravo cijela moderna umjetnost je nastala tako što je neko vidio nekog drugog da nešto radi, i tako… Ima, naravno, tu i malo nostalgije, priznajem. Kao da si to već čuo prije.
Ta pjesma je, inače, imala čudan put. Prvo na Jutjubu nije bila nešto zapažena, imala je nekoliko hiljada lajkova, a onda je odjednom došla do 180.000, što je za jedan rok bend, koji ne kupuje klikove, super rezultat”.
Deset albuma je relativno malo za tolike godine karijere, niste baš neki vrijedni “studijski” ljudi?
“Da smo američki bend bili bismo 100 puta bogatiji i odavno mrtvi. Oni stvarno imaju puno više para, ali i mnogo više posla. Mi smo ovdje živjeli jedan prilično ugodan život zapravo, a opet rokenrol, sa svim lijepim stvarima koje uz to idu. Možda je ovde lošije ozvučenje ili rasvjeta, ali tamo kad bend ode od kuće, ne zna više da se vrati. Ili, kad se vrati, niko ga više ne prepoznaje. Ovdje je lagodnije”.
Davorov sin Vili krenuo je sličnim putem kao otac.
“On već 5 godina ima bend, zove se Donkey Hot. Sviraju rokenrol sa blagim uticajem heavy metala, a Vili pjeva, svira gitaru i bubnjeve, pa se na koncertima, on i bubnjar smjenjuju. Istovremeno je i peta godina glume, ali ne vrijedi, hoće da bude rok zvijezda. Kad je prvi put uzeo moju gitaru samo sam mu rekao – uzmi, samo gledaj da ne pokidaš sve žice. Dao sam mu lovu i za pojačalo i za bubnjeve. I moji bi to meni uradili, sigurno, da su imali love”.
