Hrvatsk glumac Goran Bogdan u britansko-francuskoj kriminalističkoj seriji „Posljednji panteri” o balkanskim pljačkašima, tumači lik Milana, srpskog kradljivca dijamanata, člana banda „Pink Panter”. Priča o „panterima” i krađi dijamanta samo je okidač za radnju koja uranja u mračnu Evropu, punu korupcije i mafijaša. Simptomatično je da likove sa ovih naših prostora uglavnom prikazuju kao negativce u filmovima i poslije nas tako predstavljaju u svijetu. Bogdan krivicu za to vidi u nama samima.
“Nisu ljudi ludi. Mi smo tu krivi. Neće niko sjesti i zagreijati stolicu i promisliti o nama umjesto nas samih. Ako mi šaljemo takvu sliku, šta će oni. Neće se neki Englez truditi da nas prikaže kako mi ipak imamo nešto. Na nama je to. A mi šaljemo takvu sliku, i onda se iščuđavamo. A stani malo, mi sami sebe tako gledamo. Bio sam u Beogradu na Sajmu knjiga, nekad smo se ponosili našim piscima, a sada se ponosimo lakim štivom stranih pisaca, i poslije se nešto zgražavamo, a klinci nam se furaju na te iste. Oni su face, a profesori, doktori i pisci su nam šonje i bezveznjakovići. I onda se pitamo zašto nas svijet tako gleda. Mi sebe prvi tako gledamo i onda govorimo kako su oni glupi i kako nam čine nepravdu. Nije istina”, objašnjava glumac.
Geogafske odrednice, porijklo, nacionalnost, za njega nisu važni.
“Nisam nimalo od onih ljudi koji se lože na svoj kraj i nešto se silno ponose. Nije mi to neka odrednica, ali opet, kad čitam naše pisce, ja vidim da tu ima nešto lijepo i dobro i onda me uvijek zanima ta ljepota i ta posebnost ovog ovde krša, ovog ovdje ludila. Otkad je ovde ovih krajeva, ovdje je stalno neko ludilo, kao domaća „Igra prijestola” ovo naše područje. Trudim se da se smatram djetetom svijeta, što bi Mate Parlov rekao”.
