Goran Marković: Crnogorci su bili najveći paćenici Golog otoka, a o tome niko ne priča

Iako je namjeravao da napravi film o Golom otoku, reditelj Goran Marković napisao je knjigu na tu temu. “Beogradski trio” naziv je romana koji je predstavio crnogorskoj publici.

„Beogradski trio čini jedan klasični ljubavni trougao, do koga sam ja došao zaobilaznim putem. Ja sam veliki dio života skupljao materijal o Golom otoku. Mislio sam da ću praviti film, a napisao sam knjigu. Zaključio sam da je Lorens Darel morao biti špijun. Našao sam neke podatke da je bio obavještajac. On je bio ataše za štampu, ma šta to značilo. Dakle, Goli otok sam posmatrao iz ugla nekog ko o tome ništa ne zna, i ne zanima ga. Iz igla Loresa Darela. On je bio jedan bizaran tip. Izgleda da se na kraju života odrekao britanskog državljanstva. Bio je čudan čovjek, negativan tip. Ja sam mu malo dao čovječnosti. I tu je i melodrama. Jer ljudi vole da puste suzu. I ja spadam u te ljude. I ja se zaplačem na neku srceparajuću priču. I tako sam počeo da izmišljam. Počeo sam da se bavim fikcijom. Nekim ljudima, kojima sam izmijenio sudbinu, promijenio sam imena. Razvijajući ih kao likove doveo sam ih u situaciju koju nisu doživjeli. Počeo sam slobodno da se krećem po tome. Ljudi često ne vjeruju da sam to izmislio. Ja sam filmski režiser. Izmišljotine činim uverljivim.Potrudio sam se da moje izmišljotine djeluju istinito”, kazao je on i dodao:

“Goli otok je najveća priča bivše Jugoslavije. Mislim da ta pirča o strašnom logoru nije dovoljno ispričana i obrađena. Glavni paćenici na Golom otoku bili su Crnogorci. Srazmjerno broju stanovnika Crnogorci su bili glavni zatvorenici. A ovdje to niko nije ozbiljnije, putem fikcije, obradio”, cijeni čovjek koji stoji iza filmova “Sabirni centar”, “Tito i ja”, “Falsifikator”…

Marković kaže da se prije ni poslije Golog otoka nije desio “jedan takav bizaran napor da se promijeni svijest ljudi”.

“Da se izvrši neka vrsta lobotomije. To je dramski veoma interesantno. Ja sam sve više osjećao empatiju prema tim ljudima. I uvrtio sam sebi u glavu da treba da to ovjekovječim. Razgovarao sam sa mnogo ljudi. Bio sam fizički na Golom otoku. Vodio nas je jedan čovjek koji je bio Golootočanin, a živio je tu preko puta. To je potpuno napušteno ostrvo. Izgleda avetinjski. I onda i sada. On nam je pričao zanimljive priče. Čak je rekao „Ja nikad sa ovog otoka nisam ni otišao“, rekao je Marković