Gorica Popović: Sve je manje topline i ljudskosti

Goricu Popović, uprkos brojnim ulogama, u njenoj 40 godina dugoj karijeri, publika najprije prepoznaje kao sekretaricu Daru iz i danas popularne serije „Bolji život“. Ona je jedna od najtraženijih i najangažiranijih regionalnih glumica, trenutno  radi na rediteljskom projetku glumice Jelene Veljače, seriji „Pogrešan čovjek“. Uz to igra i u redovnim predstavama u matičnom „Atelje 212“, a nedavno je završila i sa snimanjem mini serije „Delirium tremens“ u režiji Gorana Markovića.

“Za umjetnika je, prije svega, važno da traje, te da ide iz posla u posao, jer je to njegov život. Nemamo uvijek priliku da saznamo šta publika misli o našem radu, ali naše je da radimo, a kada stigne povratna energija, to prija i potvrđuje da ne radimo uzalud – kaže Gorica za magazin Azra.

Seriju „Bolji život“ publika i nakon 30 godina gleda s velikim interesovanjem. Čime naročito objašnjavate njenu dugovjećnost?

“Kada smo počinjali sa snimanjem serije „Bolji život“, nismo ni sanjali koliko će uspjeha imati. Bili smo zatečeni popularnošću koju je dobila kada je sve krenulo. Zašto je ona i danas gledana? Čini mi se zato što je istinita. To su istiniti ljudi koji probleme prevazilaze na ljudski način. Tu nema velikih podvala, laži i sebičluka, ali ima topline i ljudskosti. Toga je danas sve manje”.

Kako vidite poziciju umjetnika danas?

“Danas je umjetnost zapostavljena, te često izgleda kao da je nepoželjna i nepotrebna. I to je tužno, jer je davno rečeno: „Ljepota će spasiti svijet“. Kultura ne smije da bude posljednja stvar u ustrojstvu države, jer je ona temelj društva, te podiže i čuva sve što je dobro kod jednog naroda”.

Čime se najviše ponosite u svojoj karijeri?

“Ponosim se trajanjem, brojnim ulogama tokom 40 godina karijere te svojim prijateljima i partnerima, koji tolike godina sa mnom dijele glumački hljeb”.

Često možemo čuti: „Gluma je hljeb sa sedam kora“. Jeste li Vi ikada svoj posao na takav način doživljavali?

“Mnogima glumački poziv izgleda kao nešto lako, glamurozno i zabavno, a naravno da nije tako. To je, prije svega, zanat koji se izučava dugo i temeljno, a zatim je i posao, gdje je osoba instrument, jer su tijelo, glas i emocije nešto što se daje publici. Čak i onda kada si indisponiran, neraspoložen ili bolestan ti izlaziš pred publiku i daješ se bez ostatka. Zato je teško i mora se ostati „zdrave glave“. Nije gluma crveni tepih i svjetla reflektora, nego nešto mnogo ozbiljnije i zahtjevnije. I nisi u glumi uvijek uspješan”.

Vaše uloge i glumački status koji uživate su Vam, sigurno, omogućili da danas birate uloge. No, jeste li u karijeri ikada pristajali na kompromise?

“Zbog toga što volim mnogo stvari u životu nikada nisam pravila kompromise, niti prihvatala da radim nešto što mi se ne dopada. Čovjek mora da sluša sebe i svoju dušu, kako bi bio sretan i spokojan”.

Je li uvijek samo gluma bila prostor u kojem ste se osjećali sretno i ispunjeno do kraja?

“Za mene gluma nije jedino čime mogu da se bavim, jer život pruža toliko divnih mogućnosti. Rođena sam u slikarskoj porodici, te volim da se izražavam i likovno. Imala sam mnogo izložbi, a bavim se pačvorkom, vezom i slikanjem na drvetu. Nedavno sam u Torontu imala uspješnu izložbu, kojoj sam se radovala jednako koliko i uspješnom izvođenju predstave „Moja ti“.