Muzika film i TV

Ispovijest bivše žene Miša Kovača o noći kad su izgubili sina: Kupio mu je pištolj, molila sam da to ne radi

Ljubav između misice Anite Baturine i Miša Kovača počela je kada je ona imala samo 18 godina

Ljubavna priča misice Anite Baturine i muzičara Miša Kovača počela je dok je ona imala tek 18 godina, a on bio u braku sa Ljubicom Kovač. Vijest o ovoj aferi odjeknula je poput bombe te 1971. godine. Nakon dvije godine par se vjenčao, ubrzo im se rodio sin Edi, potom i ćerka Ivana. Živjeli su u Zagrebu, u luksuznom stanu na Gornjem gradu, proputovali skoro cio svijet, a medije su hranili pričama o mirnom porodičnom životu bez trzavica i afera. Slika o idealnoj porodici trajala je sve do početka 90-ih kad im je u ratu stradao sin Edi.

Anita je sad u velikoj ispovijesti za 24 sata.hr ispričala detalje o tragičnoj noći kad su izgubili sina.

“Mišo i ja smo ih vaspitali tako da uvijek budu dobri prema drugoj djeci i da im pomažu, pa su uvijek bili okruženi vršnjacima. Onda su došle ‘90. i Edi je postao Bad Blue Boy. Sjećam se da je s prijateljima počeo da gleda ratne filmove. Počeo je priča da želi da ide u rat i brani Hrvatsku, iako je imao tek 16 godina. Rekla sam Mišu da mi se to ništa ne sviđa i da moramo učiniti nešto da ga fokusiramo na školu, ali Edi se nije dao”, prisjeća se Anita događaja prije tragedije.

“Mišo je tad imao dobrog prijatelja koji je vodio jednu vojnu jedinicu u Črnomercu, pa kad je vidio da Edi želi da osjeti vojnički život, zamolio je prijatelja da ga uzme. Bili smo uvjereni da će mu nakon nekoliko dana dosaditi stroga disciplina, ali dogodilo se suprotno. Edi je prvi ustajao, radio sve što bi mu rekli, spavao na podu, pokazao se kao uzoran vojnik. Bio je opčinjen idejom da će jednog dana biti poput filmskih heroja. Vratio se kući i nastavio da sanja o odlasku u rat”, govori Anita o danima koji su prethodili Edijevoj smrti.

“Mišo je tad učinio jednu glupost. Kupio je pištolj i dao ga Ediju. Molila sam ga da to ne čini, da je djetetu dao oružje u ruke, ali Mišo je imao neizmjerno povjerenje u Edija i tvrdio mi je da je naš sin dovoljno odgovoran i da zna što ima u rukama. A Edi se više nije odvajao od pištolja. Nosio ga je i u izlaske. Sve do te kobne večeri u aprila 1992. Edi bi se uvijek javio ako bi ostao duže i uvijek smo znali gdje je i šta radi. Ali te večeri nije se javljao, a nije ni došao kući do 22. Ni do 23. Ni do ponoći. Hodala sam po stanu luda od brige, s nekim lošim predosjećajem. Molila sam Miša da učini nešto, da ide da ga traži. I on je bio van sebe od brige, ali nije znao koga da zove, gdje da ide. Ja sam izlazila pred kuću, gledala niz ulicu čekajući da se Edi odnekud pojavi. Oko pola tri ujutro zazvonio nam je telefon. Javio se Mišo i zanijemio. Policija mu je javila da je Edi u Draškovićevoj, u Bolnici za traumatologiju i da su mu rekli kako Edi “ima lakšu povredu mozga”.

Odjurili su u bolnicu i Anita kaže da je tad posljednji put vidjela svog sina.

“Imao je povez oko čela, a ljekari su bili vrlo optimistični oko njegovog oporavka. Rekli su nam da je metak prošao pored čeonog dijela mozga, te da će se Edi izvući, ali da će imati vjerovatno problema sa motorikom desne ruke. Ništa nije slutilo na loš ishod”, sjeća se Anita noći u kojoj je stradao Edi nakon čega se još nekoliko dana oporavljao u Draškovićevoj.

“Kako su mi kasnije rekli, jedan od doktora je došao u vizitu i sklonio s Edija pokrivač. Šokirao se kad je vidio da mu je stomak otekao i pun tečnosti. Hitno su ga prebacili u KBC Rebro i ustanovili da je pun bakterija. Edi je zbog nečije namjerne ili nenamjerne greške umro od sepse u najvećim mukama i to mi je i danas najteže da prihvatin. Naš sin nije trebalo da umre”, ispričala je Anita Baturina.

Smrt djeteta sigurno je najgore što se roditeljima može dogoditi. Tim više jer su početne prognoze bile ohrabrujuće i ništa nije slutilo na takav kraj. Mišo je bio potpuno slomljen čovjek i kako kaže Anita, vidjela je odmah da neće moći da se nosi s tugom zbog gubitka sina.

“I ja sam se raspadala, ali rekla sam Mišu da moramo da se priberemo zbog Ivane. Ona je bila u osjetljivim godinama, imala je 14, ostala je bez voljenog starijeg brata, a onda je gledala i nas dvoje koji samo plačemo i ćutimo. Naša djevojčica patila je sama”, opisuje Anita najteže dane u životu koji su vodili u potpuni raspad nekad srećne porodice.

Konačni kraj porodice

Potom je Kovač napustio porodicu zbog znatno mlađe žene, a njegova ćerka se odala narkoticima i čak je pokušala sebi da oduzme život ispijajući prekomjernu dozu ljekova. Svi ti potresi teško su padali pjevaču, već iznemoglom i na rubu nerava.

U četvrtak 14. januara, s prvim sumrakom, u svom stanu u Maksimirskoj ulici broj 69, pedesetosmogodišnji Mišo iz fioke je uzeo neprijavljenu “beretu” kalibra 7,65 mm, prislonio je cijev na lijevu stranu grudi i opalio. Kada je shvatio da srce i dalje kuca, uzeo je mobilni telefon, nazvao svog menadžera i rekao mu šta je uradio. Kadić je potom odmah nazvao Hitnu pomoć. Pjevač je prevezen u Kliničko-bolnički centar “Rebro”, gdje je operisan i život mu je spašen.

Send this to a friend