Željko Joksimović se može pohvaliti velikm koncertima i uspješnim projektima koje je realizovao u godini na izmaku. Izdao je par singlova, ali o albmumu sada ne razmišlja. Posvećen je nastupima širom regiona, a jedan od njih biće i za novogodišne praznike u Crnoj Gori. Nedavno je u intervjuu za Adriu otkrio kako nastaju njegovi hitovi, naročito oni posljednjih godina, kao i gdje pronalazi inspiraciju.
S obzirom na to da su skoro sve pjesme koje ste objavili veliki hitovi, čime se vodite pri odabiru? Uzmimo za primjer Vaš novi singl „Menjaj pesmu” ili prošlogodišnji „Milimetar”.
Iza svake pesme nalazi se neka priča, zanimljiva, iskrena, drugačija. Na primjer, „Ne daš mi mira” je pjesma za koju je tekst napisao moj prijatelj Dejan Ivanović. Toliko je retro da su Ksenija, Ivana i Olga, kada su otpjevale prateće vokale, rekle da im zvuči kao Makarska iz 1984. Taj ambijent i zvuk su isti. Slično je i sa „Menjaj pesmu”. Kada nju slušaš, sjetiš se kakva je muzika bila nekada i shvatiš da je tu zapravo i zastala. Takvih muzičkih emocija i tekstova više nema i zato mislim da je naš zadatak da ih polako vratimo, oživimo i učinimo još boljiim.
“Nisam te zbog lepote voleo” je pjesma koju sam napravio dok sam bio u studiju i čekao da me pozovu iz porodilišta, gdje se Jovana nalazila. Godinu dana sam je aranžirao, punih godinu dana! Sada u toj melodiji čujem toplinu, emociju, jednostavnost i beskonačnost koju sam želio da postignem.
Muziku za „Olovni vojnik” sam napravio prije deset godina, a Ljilja Jorgovanović je napisala tekst. Iako sam bio zreo izvođač kada je sve to bilo gotovo, shvatio sam da mi nije vrijeme za tu pjesmu. Sjećam se da joj nije bilo svejedno kada sam odlučio da je ne stavim na album na kojem su se nalazile „Mišel”, „Ima nešto u tom što me nećeš”… Ali poslije je sve došlo na svoje mjesto. Kada je riječ o „Milimetru”, poželio sam neku bržu numeru, ljetnju pjesmu, da napravimo nešto drugačije u odnosu na niz balada prije toga. Vjekoslava Huljić je napravila tekst i ispalo je sve odlično, o čemu govori i preko 50 miliona pregleda na Jutjubu”.
I ove godine ste nastavili sa prednovogodišnjim projektom „Dva sveta” koji ste pokrenuli 2016, a za čije koncerte se traži karta više. Da li je teško već poznatim pjesmama dati novi aranžman, odnosno spojiti dva muzička, stilski različita svijeta?
“Nije nimalo lako, posebno jer na sceni imate „big band”, a ove godine smo uz to uključili i gudače. Potrebno je napraviti muziku koja u svakom momentu zvuči savršeno, a da biste to ostvarili neophodni su sati i sati proba, priprema, dogovora i finog dotjerivanja. Imam ogromnu odgovornost prema publici, da joj pružim najbolje što mogu, i zato sam usmjeren ka svakom detalju u organizaciji koncerta. Srećom, imam odličan tim ljudi pa uspijevamo i da ostvarim osve ono što isplaniram”.
Od svih muzičkih instrumenata, da kažem metaforički, zvuk kojeg Vam posebno miluje dušu?
“Kada se jednom srodiš sa instrumentom, počneš da ga doživljavaš kao sastavni dio svog tijela. To se meni dogodilo sa harmonikom. Sjećam se dana kada je moj tata ušao u kuću sa ogromnom braon kutijom u kojoj je bila zapakovana harmonica. Mama se bunila da ću da iskrivim kičmu i govorila je kako tu harmoniku odmah treba iznijeti iz kuće. Našli smo kompromis. Harmonika jeste bila preteška, pa smo je naslonili na malu stolicu ispred mene. Svirao sam po cio dan. Krenuo sam da je sviram na pravi način tek u muzičkoj školi i trudio sam se da naučim njene tajne. Uskoro sam postao „Prva harmonika Evrope” 1984. godine. Tada sam znao da je muzika moja sudbina”.
Vaš omiljeni muzički pravac je?
“Pop muzika, u kojoj uživam i stvaram pjesme. Međutim, nisam žanrovski strogo opredijeljen. Prija mi i sving i džez, što smo primjenjivali u „Dva sveta”. Takođe, volim dobar rok, klasičnu muziku, i iz svega se trudim da crpim inspiraciju”.
Šta za Vas znači muzička sloboda?
“Muzička sloboda je ono što imam u svom studiju „Minacord”, gdje sam sebi stvorio kutak u kojem mogu da stvaram onako kako i koliko mi prija. Sloboda je i izbor publike da sluša ono šta im se dopadne. Sloboda je i mogućnost za muzičare da pronađu svoje mjesto, bez obzira na vrstu muzike kojom se bave”.
Kakav prevarant.