Merima Isaković bila je jedna od najljepših i najperspektivnijih glumica bivše Jugoslavije, a javnost ju je upoznala ulogom u filmu Živka Nikolića “Jovana Lukina” iz 1979. godine.
Kada je tek krenula da pravi svjetsku slavu svojim talentom i umijećem, život joj se naglo promijenio – doživjela je saobraćajnu nezgodu poslije koje nikad više nije zaigrala u filmu. Dan nakon završetka snimanja filma “Neka druga žena”, dogodila se pomenuta nezgoda u Beogradu.
“Od svog prvog filma imala sam dovoljno novca da kupim mali splav na Savi i fijat 126p, poznat kao peglica. Bili smo iza Palate Federacije, išla sam onim dijelom ulice gdje sve tri trake idu u jednom smjeru. Moj brat vozio je 50 na sat i bili smo u zelenom talasu. Prošli smo semafor i odjednom začuli škripu kočnica automobila koji je išao iz pravca hotela Jugoslavija. Krenuo je za nama i počeo svojim automobilom da gura moju peglicu na pješačko ostrvo. Vidjela sam po licu da je čovjek pijan, bio je potpuno podbuo, a ja sam sjedjela na suvozačkom mjestu tako da sam praktično bila rame uz rame s njim. Moj brat počeo je da se ljuti, a ja sam govorila: Pusti, stani… To je sve trajalo nekoliko sekundi, a onda se branik tih kola zakačio ušavši u naš blatobran. Naglo je zakočio da se okrene i da nas udari, ali peglica se od tog trzaja otkačila i počela da klizi, a onda i da se prevrće. Krovom je udarila u banderu i praktično se popela uz nju, a onda pala dolje. S nama je bio i moj drug Nedim u vojničkoj uniformi, išli smo u Dom Armije da tamo nešto recitujem, pošto je on sa kapetanom dogovorio odsustvo od tri dana ako me dovede”, počela je Merima.
“On je prilikom tog pada izletio kroz ono malo zadnje staklo na peglici. Brat se okrenuo i pokušao nogom da izbije moja vrata kako bih i ja nekako izašla, međutim, sve se odigralo suviše brzo i meni se bandera praktično utisnula u sjedište, a u njegovoj konstrukciji bila je jedna šipka koja je izbacila moj pršljen napolje. Kičma se razdvojila, otišla paralelno i istisnula moždinu. O trenutku buđenja već sam pričala. Kad sam otvorila oči, shvatila sam da, hvala bogu, imam noge i pomislila da će sve biti u redu. I uz sve to što sam prošla, od nemogućnosti kontrole fizioloških funkcija do sjedenja i pravilnog disanja, jer je sve to bila posledica povrede, zaista nikad nisam bila depresivna”, svojevremeno je slavna glumica ispričala za “Story”.
Merima je otkrila i da je prilikom operacije došlo do ljekarske greške, što je smatrala razlogom invaliditeta. Liječila se kasnije i u Rusiji, Ukrajini i Kini. Prilikom rehabilitacije u Kini, upoznala je supruga Vladimira, sa kojim je dobila sina Mida. Par se, kasnije, razveo.
“Trudnoća mi je naprosto proletjela, stalno smo negdje jurili i putovali. U devetom mjesecu kasnila sam na porođaj jer sam šila neke stvari. Zaista, sve je bilo zakazano za četvrtak, a ja sam otišla sljedeći utorak i tek u srijedu se porodila. Na kraju me je doktorka zvala i rekla: Aman, Merima, mislite li vi da se porodite? Zaista mi je to bio najljepši i najdraži period u životu. U to vrijeme dijete je čak i neka mala tajna jer samo ja mogu da ga osjetim. Rekla sam da bih mogla svake godine da budem trudna, da češće doživim taj osjećaj”, rekla je Merima.
Do 1996. godine živjela je u Beogradu, a zatim se preselila na Novi Zeland, a nakon toga u Australiju, gdje radi kao profesor kliničke psihologije.
