“Nacionalna klasa” jedan je od najvoljenijih jugoslovenskih filmova ikada. Publika ludjela za Drganom Nikolićem i Goricom Popovićem, a pjesma “Flojd”koja je pratila ovo ostvarenje, bila je u izvođenju Dada Topića veliki hit, danas evergrin. Ovih dana “Klasa” je doživjela digitalnu obradu.
Reditelj filma Goran Marković otkrio je da je riječ o njegovom prvom scenariju, ali da je za producente bio skup.
“Prvo sam snimio jeftin film ”Specijalno vaspitanje”, pa kada je to ostvarenje prodato u 100 zemalja, onda su odriješili kesu i stvorili mi odlične uslove za snimanje ”Nacionalne klase”. Svi smo se igrali i zabavljali… Nije bilo svađa, štednje, pritisaka. Sjedjeli smo uveče u kafani i smišljali šta ćemo sjutra da uradimo. Snimanje ”Nacinalne klase” bilo je jako ljekovito za sve nas koji smo u njemu učestvovali”, kazao je Marković i dodao da filmovi služe da zabilježe neko vrijeme.
“Mi smo bilježili svoje vrijeme… Tu 1978. godinu smo zabiljžili… Tako smo se osjećali, te viceve pričali, te ljubavi prolazili… Tako se živjelo. Potpuno drugačije nego sada”, kazao je Marković, prenosi Tanjug.
Zoran Simjanović, autor muzike za film “Nacionalna klasa”, kaže da je njegova ambicija bila da napravi modernu ploču koja bi mogla da se sluša svuda u svijetu.
“Moja namjera je bila da muzika reklamira film i da se na tome završi. Kada su klinci poslije pet godina od premijere filma ”Nacionalna klasa” i dalje tražili tu ploču sa mojoj muzikom, znao sam da sam uspio. Ta muzika je popularna i danas. Trudio sam se da zvučno zabilježim duh vremena kada su ljudi živjeli drugačije”, rekao je Simjanović.
Za Bogdana Diklića uloga Mileta u “Nacionalnoj klasi” ima posebno mjesto u bogatoj karijeri.
On naglašava da je najveća vrijednost filma ta što on traje 40 godina, iako niko od protagonista i autora filma nije pretpostavljao da će “Nacionalna klasa” decenijama kasnije imati kultni status.
“Imao sam čast i zadovoljstvo da igram s velikim glumcima… Nažalost, mnogi od njih su otputovali sa ovog svijeta. Niko od nas nije bio vidovit da pretpostavi ovoliki uspjeh filma, ali istina je da smo se predivno osjećali na snimanju. Odličan scenario, potvrđeni glumci… Jedno veče smo iz restorana otišli u Goranov stan da zapišemo sve ideje koje smo stvorili za vrijeme večere. Mnogo od tih stvari je ušlo u scenario”, kazao je Diklić.
On kaže da je mnogo kreativne radosti bilo prisutno na snimanju filma i bilo je neminovno da se desi odličan film.
“Sa ove distance, moram da kažem da je i epoha bila drugačija… radosnije vrijeme i bezazlenosti…Vrijeme poštene ljudske ležernosti… Epoha se katartrofalno promijenila od tada. To vrijeme je nestalo. Jugoslavija se raspala i to vrijeme nestalo je zauvijek”, kazao je Diklić.
Irfan Mensur je kazao da je krajem sedamdestih godina prošlog vijeka nastalo mnogo filmova iz druženja, a ne iz umjetničkih “grčeva”.
“”Nacionalna klasa” je nastala kao kruna druženja i viđanja kreativnih ljudi, što po klubovima, što po kućama, što po dobrim šankovima. Sam sam sebi dao ovu ulogu. U podjeli nije bilo mjesta za mene i kazao sam Goranu da me bar provede kroz jedan kadar. Onda mi je Marković dodijelio Simketa na moje insistiranje. Eto, ostao sam na ulici u dobacivanju Simke”, kazao je Mensur.
On ističe da je šarm “Nacionalne klase” dio prepoznatljivog šarma Beograda u vremenu u kojem je sniman film.
“Šarm Beograda je nešto neuhvatljivo. Beograd je u to vrijeme imao posebnu dozu šarma i duhovitosti. Ljudi su lakše živjeli i Beograđani su bili ljudi na cijeni. Biti dobar Beograđanin značilo je biti plemenit, duhovit, galantan, šarmantan… Svi mi koji smo došli u Beograd pokušavali smo da to postanemo”, kazao je Mensur.
Za ulogu u filmu Gorica Popović je dobila Zlatnu arenu za najbolju ulogu u Puli.
“Ovo je moja druga uloga. Prva je bila u filmu ‘Miris poljskog cveća’. Za ovu veliku ulogu nagrada me je iznenadila, dobila sam je a da nisam bila svjesna šta znači. Žao mi je što Flojd nije ovdje. On je bio jedinstven i za mene još uvijek živi u svojim anegdotama, ulogama… Mnogo mi nedostaje”, rekla je Gorica.
Dane sa snimanja jako dobro pamti, kako kaže, i sjeća ih se sa osmijehom, kako kaže, bilo je jako zabavno i puno su se družili.
