Kultni kragujevački pank bend KBO! u trenutnom sastavu Saša Vujić Vuja (solo gitara, frontmen), Vojin Ratković – Voja (bubnjevi) i Ivan Ivezić Iveza (ritam gitara, vokal) punih trideset i pet godina bez prekida svira, stvara i traje, i sa istom energijom snima nove pjesme.
Budući da se bliži koncert u rodnom Kragujevcu, zakazan za 21. oktobar, kojim počinju veliku proslavu jubileja, Vikend novine su pričale sa momcima iz benda o albumu u pripremi “Prosta proza” , novom izdanju koje je za sada ugledalo svjetlost dana samo u Njemačkoj, ali i koncertu u Crnoj Gori.
Predstoji nam slavljenički koncert u Kragujevcu povodom 35 godina postojanja. Da li će uslijediti neka regionalna turneja, nakon toga? Kakvi su dalji planovi?
“Živimo gdje živimo i tu nema nekih pretjeranih planova… U Srbiji postoje mnogi klubovi gdje se održavaju svirke, ali pitanje je pod kojim uslovima bendovi nastupaju. Nije nam stalo da imamo što više koncerata po svaku cijenu, ako nastupamo onda nam je bitno da to bude kako treba! Uskoro će biti još jedan spot, a onda neke svirke van Srbije”.
U Kragujevcu će ujedno biti i promocija novog albuma. Recite nam nešto više o “Prostoj prozi”, kakav je zvuk, sa kim ste sarađivali i kada će se album pojaviti u prodaji ? Zašto smo ovoliko čekali na njega?
“Ovaj album je u stvari kolekcija singlova koji su nastali u posljednjih 12 godina. Trebalo je da izađe još odavno, ali smo stalno nešto mijenjali, dorađivali, ponovo snimali, miksali… Nismo ni namjeravali da objavljujemo više albume, jer je to izgubilo svaki smisao. Danas su u modi singlovi i medijski se ispraćaju kao i cijeli albumi. “Prosta proza” nije dosadan album, sve su pjesme različite i žanrovski i produkcijski! Neke pjesme su već izašle u javnost, a puno njih nije. Biće 15 pjesama, a CD će naravno imati i raskošan omot sa gomilom fotki i tekstova”.
Paralelno sa novim izdanjem u Njemačkoj objavljen je i album koji sadrži kompilaciju pjesama od 1982. do 1989. od kojih mnoge nikad nijesu ugledale svjetlost dana. Da li će biti objavljen i u Srbiji, zašto baš Njemačka, i recite nam nešto više o tim starim-novim numerama?
“Za ovu ploču je direktno odgovaran Dario Adamič, autor nekada poznatog YU fanzina Zips & Chains. Dario je iz Splita, a odavno se preselio u Njemačku. On je dao inicijativu da se odradi ovaj projekat i ovom pločom je želio da dokumentuje taj period našeg rada i postojanja. Na ploči su uglavnom numere koje su izdate na našim kasetnim albumima do 1989., a biće i nekoliko pjesama koje nigdje nisu objavljivane. Uz ploču ide i knjižica sa svim mogućim detaljima benda od 1982. do 1989”.
Kada ćete nas počastvovati koncertom u Crnoj Gori?
“Dok nije postojao Lake fest, svirali smo vrlo često po klubovima, posebno u Nikšiću i za to su bili odgovorni momci iz benda D.S.T. sa kojima smo veliki prijatelji. Ako bude nešto, vjerovatno će opet biti preko njih jer tu nema omašaja”.
Vaš kratak osvrt na trenutno stanje na muzičkoj sceni, u odnosu na vrijeme kada ste Vi počinjali.
“Ogromna je promjena u svakom pogledu! Na primjer, danas je mnogo lakše doći do muzičke opreme, prodavnica je na sve strane kao i polovne opreme. Kada smo mi počinjali takve prodavnice uglavnom nisu postojale, osim nekoliko u Beogradu i tu je sve bilo preskupo. Tonski studiji su bili misaona imenica, trebalo je izdvojiti pravo bogatstvo snimiti jednu pjesmu, a kamoli cio album! Doći do medija koji bi pokazali tvoj talenat je takođe bilo više nego teško. Danas je sve ovo svim bendovima više nego dostupno i to u startu mnogo olakšava rad. Fejsbuk je tu da prezentuje svaki muzički sastav, bez obzira na kvalitet, tako da danas uspjeh zavisi uglavnom od samog benda i njihovog talenta”.
Koji je recept za trajanje nevjerovatnih 35 godina, bez kompromisa i “prilagođavanja” vremenu u kojem živimo, gdje se muzika manje sluša, a više gleda?
“Ništa ne treba raditi na silu i po svaku cijenu. U početku niko nije ni slutio da će ova priča toliko dugo trajati, radili smo i svirali dok nam ne dosadi. Izgleda da nam još nije dosadilo”.
