Nakon dvije decenije od premijere kultnog filma “28 dana kasnije”, reditelj Deni Bojl i scenarista Aleks Garland konačno su se vratili u mračni, distopijski svijet koji je poharao virus bijesa.
Njihov novi film “28 godina kasnije” treći je nastavak horor sage koja je redefinisala žanr zombi filmova u 21. vijeku, a prema prvim reakcijama čekanje se i te kako isplatilo.
Radnja novog filma događa se gotovo trideset godina nakon što je smrtonosni virus bijesa pušten iz laboratorije i pretvorio Veliku Britaniju u izolovanu, opustošenu teritoriju.
U međuvremenu, mala grupa preživjelih našla je utočište na ostrvu povezanom sa kopnom samo jednim, strogo čuvanim nasipom. Kada jedan od članova zajednice krene na ekspediciju u srce nekadašnje civilizacije, otkriva zastrašujuće promjene, ne samo među zaraženima nego i među ljudima koji su preživjeli.
U filmu igraju Džodi Komer, Aron Tejlor-Džonson, Rejf Fajns i mladi Alfi Vilijams, koji je, prema brojnim kritikama, najveće otkriće filma. Džek O’Konel i Vilijams nose emocionalnu srž priče, a posebne pohvale upućene su Fajnsu za ulogu doktora opsjednutog smrću.
Svjetska premijera održana je u Londonu, a prvi talas recenzija otkriva gotovo jednoglasno oduševljenje, navodi 24sedam.
Film ima impresivnu ocjenu od 93% na Rotten Tomatoes-u, što ga čini ne samo uspješnim nastavkom nego i potencijalno najhvaljenijim filmom u franšizi.
Kritike
Prema The Hollywood Reporteru film ne djeluje kao komercijalni pokušaj oživljavanja starih ideja nego kao svježa i relevantna priča koja snažno reflektuje savremene političke i društvene okolnosti.
Kritičar Dejvid Runi ističe kako narativne podloge za buduće nastavke već postoje, a njihovo iščekivanje raste svakim kadrom.
Dejmon Vajs iz Deadline-a smatra da film jasno kritikuje ostrvski mentalitet Bregzita i britansku izolaciju. Garlandov scenario koristi elemente folk horora i evocira atmosferu kultnog filma “The Wicker Man”, a izolovana zajednica na ostrvu prikazana je kao da predstavlja gotovo jednaku prijetnju kao i sami zaraženi.
Iako se neki kritičari, poput Bilga Ebira iz New York Magazine-a, pitaju gubi li film fokus zbog priprema za trilogiju, većina se slaže da je “28 godina kasnije” više od horora. Riječ je o neobičnoj i emocionalnoj studiji života nakon apokalipse.
Ričard Loson iz Vanity Fair-a primjećuje da film postaje filozofska meditacija o smrti i opstanku, dok Indiewire ističe kako Garland u ovom nastavku redefiniše odnos između ljudi i zaraženih.
Reakcije na glumačke izvedbe takođe su veoma pozitivne.
FilmInk hvali sve glumce, a posebne pohvale idu dječaku Alfiju Vilijamsu koji je “ukrao pažnju” svojim suptilnim, emotivnim nastupom.
Portal Vulture primjećuje da će neki ljubitelji žanra možda biti iznenađeni njegovom ozbiljnošću i otvorenim završetkom, ali i zaključuje da se iza tog narativa krije portret savremenog života maskiran u postapokaliptičnu fikciju.
S obzirom na to da je već snimljen i drugi nastavak trilogije, a treći film će ponovno režirati Bojl, jasno je da autori imaju ambiciozan plan za budućnost serijala.
