Crnogorski kantautor Miladin Šobić među novijim generacijama ima kultni status, iako još od 1982. godine nije snimio nijedan album. A u cijeloj karijeri objavio je tek dva nosača zvuka.
Rođen je u Nikšiću, gdje je proveo djetinjstvo, a nakon srednje škole odlazi u Dubrovnik da studira turizam. Tu počinje da stvara muziku, sprijateljio se s Ibricom Jusićem i drugim muzičarima i 1975. godine objavljuje prvu pjesmu, “To sam ja”, koja odmah postaje popularna i postaje svojevrsna himna dubrovačkih studenata.
Kreće da nastupa po festivalima, a zatim se seli u Sarajevo. Tamo 1980. objavljuje prvi album, “Ožiljak”, a najveći hit postaju “Džemper za vinograd” i “Kad bi došla Marija”.
Dvije godine poslije objavljuje album “Umjesto gluposti” te se izdvajaju pjesme “Đon”, “Od druga do druga” i “Opet krivi tip”. Jako je popularan među studentima, pjesme snima uglavnom samo s gitarom, a ističe se često socijalnim temama koje obrađuje na posebno suptilan način, cinizmom, buntovništvom i snažnom harizmom.
Svoj drugi album posvetio je “nikome i onima drugima”.
“Kad sam počeo ovim da se bavim, nisam bio jedan od onih koji su izabrali nešto što kasnije nije trebalo raditi. Moja forma je stvorena spontano iz poezije koju sam stvarao i iz gitare s kojom sam se počeo družiti prije nekoliko godina. Ono što se od mene čuje, tekstovi i muzika, rađeno je najiskrenije te koliko se ja nisam promijenio, toliko je i muzika ostala ista. Nisam od onih koji obećaju da će uvijek biti tako, ali koliko život u meni bude crtao i slikao neku novu sliku, toliko će i muzika biti drugačija”, rekao je Šobić.
Slava ga pretjerano nije zanimala i nije se baš snašao u tom svijetu muzičke industrije. Tako je 1982. godine trebao da nastupi na Opatijskom festivalu, ali s njega je izbačen jer organizatorima nije na vrijeme dostavio tekst svoje pjesme.
Živio je boemski, putovao po cijeloj Jugoslaviji i svirao gdje god su ga zvali. Uglavnom su to bile manje svirke.
“Snagu skupljam u kontaktima s ljudima. Iz tih susreta i nastaju moje pjesme. Ja sve svoje pjesme mogu ljudima pokazati i nimalo se ne bojim da će to promijeniti jedan moj mir, moj način hoda kroz život. Koliko god susreti s ljudima budu ovako lijepi, ja ću uvijek imati snage i uvijek ću ostati ovakav. Naravno, s gitarom u ruci”, rekao je Šobić.
Iako je već počeo da snima treći album, nikad ga nije objavio. Nakon što je izašla “Umjesto gluposti”, s njim je navodno htio da sarađuje Lajonel Riči.
Ali, već u vrijeme kad je izašao drugi album njegova se sestra ozbiljno razboljela i uskoro preminula od raka. To je toliko uticalo na njega da se potpuno povukao sa scene i nikad više službeno nije objavio nijednu pjesmu.
Kako je nestao iz javnosti, o njemu su kružile razne priče – da se zamonašio, da je postao pastir, da živi na planini, da je preminuo… Šobić je ipak nastavio da živi u rodnom Nikšiću, gdje je i danas.
2013. godine je doživio moždani udar od kojeg se oporavio, pa se prije dvije godine pojavio na dodjeli nagrade za svoje stvaralaštvo.
E moja pcelice jesi bila na Getu?
živi, ali ništa ne radi u rodnom Nikšiću i prima nacionalnu penziju
svetski ljudi širokih shvatanja nisu okruženi, ciničnim i primitivnim lokalitetima koji ih svojataju. Ne znači da ne voli Nikšić, ako ne piše o njemu. Na kraju on je naš jugoslovenski i neprevazidjen…razumljiv Masina od Vardara do Triglava!
Živko Nikolic za film,Šobić za muziku.Oba za ponos svog vremena
Živko Nikolić je neuporedivo značajniji i veći umjetnik od ovog popularnog muzičara. Nikako nisu u istoj ravni.
e ne znam…kažu za njega da je legenda, možda ako ga čovjek sretne na ulici i ispriča se sa njim, ali dva albuma izdati i od 82′ god ne izdati ništa, nije mi jasna ta klasifikacija kod našeg naroda, no neka ih, neka vjeruju u nekog
Nikad mi neće biti jasan kult ličnosti koji ovaj čovjek uživa u narodu. Nema on nivo kvaliteta npr. Brendana Perry-ja, pa da ga smatramo nacionalnim blagom. Mada, bolje i Šobića da slušaju nego Cecu Veličković i onu njenu malu.
Da je mjerilo kvaliteta broj izdatih albuma sigurno bi Dara Bubamara bila visokokotirana. A tek Đani. Ili pregledi na društvenim mrežama?!? Tada bi pokojni Ekrem Jevrić ( poso – kuća ) bio u vrhu svjetske muzike. Srećom nije tako. Ali, Afrika, ako ti je milije da vjeruješ u Sandru Afriku, onda smo svi zadovoljni.
Možda ne vjeruje u Sandru Afriku, nego npr. u Joy Division, Bauhaus, DCD… koji su kvalitetom daleeeko ispred Šobića. Ovo je tipično crnogorsko skučeno, bipolarno razmišljanje da se muzika dijeli na zabavnu i narodnu. Dakle, ili slušaš Šobića i Jusića ili Sandru Afriku i Gogu Sekulić. Za neuk narod ništa van tih okvira ne postoji, a da se tiče muzike.
Kvantitet i kvalitet nikada ne idu zajedno. Nije on prodavao njive i dedovinu i plaćao Marini Tucaković da mu štanca hitove, kako bi se vrteo po izmišljenim top listama. Ako tako gledaš, može se reći da se nije komercijalizovao. A ako je to kvalitet, onda nismo na istim talasnim dužinama.
Cvrčak i mrav.
A Maraja Keri molila Jelenu Karleušu za duet kad je čula kako lijepo pjeva i kako je vaspitana i kulturna
Dovoljno je kazat, Šobić, LEGENDA!
Lud ka struja vazad bio.
U pozitivnom smislu!
Aj ne sprdajte se bez majke
Brzo, trči, počinju ti Parovi 3!