Muzika film i TV

Lea Dobričić stiže u Nikšić: “Boiler room” je doživio procvat

Dan Evrope biće obilježen u više crnogorskih gradova, a glavna zvijezda cjelokupnog događaja biće svakako beogradski di-džej Lea Dobričić, koja će nastupiti u petak u Nikšiću. Događaj će na tvrđavi Bedem početi u 21 čas, a pored Dobričić, na besplatnoj žurci, publici će se predstaviti i di-džejevi Iron, Petrumatik i Proximus. Ovo je ujedno i poklon Delegacije Evropske Unije svim studentima povodom proslave 30 godina od postojanja Erasmus programa, u kojem učestvuje i naša zemlja, prenose Dnevne novine.

Dva dana prije događaja, tehno divo Lea Dobričić, koji nastavlja da se povezuje sa publikom, da povezuje publiku i širi pozitivnu energiju gdje god stigne, bila je raspoložena da najavi nastup u gradu pod Trebjesom i otkrije nešto više o magiji di-džejinga.

DN: Uskoro ćeš nastupiti u Nikšiću na Bedemu pod otvorenim nebom. Da li ovakvi događaji nose posebnu i energiju, koja je razlika u sinergiji publike i izvođača na otvorenom i zatvorenom prostoru?

LEA: Muzički događaji pod otvorenim nebom definitvno sa sobom nose neku posebnu vrstu energije i bas se radujem novoj ljetnjoj sezoni. A sto se energije tiče, kada smo publika i ja na “istoj talasnoj frekvenciji”, znam da će biti super, bez obzira da li je u pitanju neki mali mračni klub ili pak festival za nekoliko hiljada ljudi pod otvorenim nebom.

DN: Kakvi su utisci prošlogodišnjeg druženja sa crnogorskom publikom na Spring break festivalu?

LEA: Divno je bilo puštati muziku za toliko lijepih i nasmijanih lica. Energija je bila odlična, lokacija, fenomenalna, izvođači super, a publika savršena.

DN: Nedavno si proslavila rođendan u Beogradu, kakvi su utisci, najljepši poklon?

LEA: Tačno, nedavno sam proslavila rođendan i bilo je fantastično. Najljepši utisak mi je ujedno i najljepši poklon koji sam mogla da dobijem, a to je puna žurka mojih prijatelja i dragih fanova koji su đuskali sa nama do ranih jutranjih časova.

DN: Iza tebe je veliki broj festivala i nastupa, koji nastup se naročito izdvaja od ostalih i po čemu, di-džejevi uvijek pamte posebnu energiju publike?

LEA: Mislim da bi bilo nezahvalno izdvojiti jedan nastup. Mnogo je sjajnih žurki iza mene, ali festivali definitivno ostavljaju najjači utisak. Exit i Love Fest u Srbiji, We Art u Francuskoj, Monegros u Španiji, Kazantip u Ukrajni definitivno su neki od nastupa koji su mi se duboko urezali u srce.

DN: Šta misliš o “boiler room-u” kao specifičnom muzičkom performansu, da li si i sama oprobala u nekom?

LEA: “Boiler room” je definitivno doživio procvat u posljednjih nekoliko godina… Sam koncept mi se dopada, jer za razliku od studijskog snimanja podkasta, u boiler room-u je prisutna i publika, koja svojom energijom direktno utiče na izvođača, u istoj mjeri u kojoj di-džej utiče na publiku. Inače, nedavno sam nastupala na jednom sličnom događaju i iskustvo je bilo nevjerovatno. To je bilo za čuveni francuski Circle u Parizu. Trema mi je bila veća nego ikada, jer kad znate da vas konstatno snima desetak kamera, kad se sve to emituje uživo, onda jednostavno nemate pravo na grešku. I sve je ispalo savršeno, što svjedoči više od 250.000 pregleda tog videa.

DN: Šta po tvom mišljenju, danas, kada svako uz malu pomoć laptopa može puštati muziku na žurkama, čini stvarno dobrog i profesiji posvećenog di-džeja?

LEA: Digitalizacija je uzela maha u svim aspektima našeg društva. Muzička oprema postaje sve jeftinija i baš kao što si rekao, danas svako uz pomoć kompjutera i nekog običnog kontrolera može da se oproba u ulozi di-džeja. Nemam ništa protiv toga, jer nema ništa loše u tome da mladi ljudi puštaju, slušaju i igraju uz muziku koju vole. Ipak, samo onaj ko je spreman da se odrekne svega zarad nekog više cilja će uspjeti u tom poslu. Onaj koji je spreman mjesecima da pokušava 10 sati svakog dana da umiksuje dvije ploče na starim gramofonima koje je kupio tako što je radio duple smjene kao konobar, taj je i spreman da postane dobar i posvećen di-džej.

DN: Za kraj, kako bježiš od scene i “detoksikuješ” se od konstante izloženosti muzici? Neka oaza mira?

LEA: Duge šetenje pored rijeke sa mojim kerom i kafenisanje sa drugaricama su nešto što mi pomaže da se resetujem poslije napornog vikenda. Inače, veliki sam gurman i mnogo volim da spremam (i jedem) najrazličitija moguća jela, tako da mogu da kažem da je i kuhinja jedna od mojih “oaza mira”.

DN: Možeš li izdvojiti pet numera koje su najviše uticale na tvoj muzički razvoj?

* Martin Landsky – 1000 miles (Laurent Garnier remix)

* DJ Rolando – Jaguar

* Solee – Zebra

* Devilfish – Manalive (Jullika remix)

* Infected Mushroom – I Wish.

 

 

Send this to a friend