Lena Kovačević jedna je od pjevačica koja karijeru gradi ne pojavljujući se pretjerano u medijima i izbjegavajući da u prvi plan stavlja stvari iz privatnog života. Džez umjetnica voli da priča o svojoj muzici, a nedavno je objavila singl “Zauvek” koji je njena publika odlično prihvatila.
Vi ste možda jedan od najboljih primjera da ono što nam se plasira u medijima nije neminovno ono što „narod voli“. Postigli ste uspjeh a ostali dosljedni sebi, svojoj muzici i slici koju ste izgradili. Dakle, ima mnogo toga što „narod voli“?
“Ja sam se vrlo svjesno vratila iz Amsterdama, željela sam da ostanem u Beogradu, jer su tu ljudi koje volim ali sam znala da će to biti teško po moju karijeru, jer živim u zemlji u kojoj preovladava neki drugi stil. Sve što ja radim bilo je „u negaciji“: nema publike, neće biti punih sala, neće biti izdavača… meni je bilo interesantno da dokažem, prije svega sebi samoj, da ipak postoji publika za sve. I zaista, postoji publika i za džez i za rok ali je problem što ta muzika nije medijski zastupljena. Mnogo manji problem je publika a mnogo veći nedostatak prostora za sve što spada u, pa recimo, alternativnu muziku”.
Čini se da pomalo ličite na stil koji su njegovale Gabi Novak, Bisera Veletanlić… Da li biste željeli da taj, tadašnji, kvalitet „modernizujete“ i približite mlađim generacijama?
“To je zaista veliki kompliment jer pričamo o dvije tako velike i ozbiljne pjevačice. Mi imamo običaj da idealizujemo to vrijeme ali ni Gabi ni Bisera nisu tad bile u mnogo zavidnijoj poziciji. Ja volim taj stil, meni je to blisko… Nažalost nema više Arsena Dedića sa kojim bih mogla da sarađujem. Nema ni Darka Kraljića, koji je možda najviše moja „krvna grupa“. Da sam živjela u doba kada je on uradio album „Bez nade“ za Slađanu Milošević, ja bih odmah išla i molila ga da radim sa njim. Danas takvih autora više nema ili ako ih ima oni su sasvim potisnuti i ja sam se zato „obrela“ među obradama, jer sam shvatila da ja realno tu vrstu muzike ne umijem da pišem a volim da je pjevam. Onda sam odlučila da radim obrade ali u maniru Gabi Novak iz tog nekog perioda”.
Koliko se različite stvari koje su Vam se dešavale u životu „čuju“ kroz Vašu muziku?
“Definitivno da da. Ja kad mislim o muzici ja uvijek konkretno mislim o melodiji i ritmu, prije nego što mislim o tekstu. Za posljednji singl „Zauvek“ pisala sam tekst na engleskom i poslala ga Aleksandri Milutinović, koja je napisala tekst na srpskom. Tada se vidi šta je stvarno dar za tekst, na koji način je ona to pravilno razumjela i prevela ga, što je užasno teško. Lijepo je kada u Srbiji sretneš nekog ko na sprskom umije da „ispriča“ ono što si ti osjetio”.
