Ljiljana Petrović bila je prva predstavnica Jugoslavije na takmičenju Pjesma Evrovizije, koje je održano 1961. godine u Francuskoj. Bila je to šesta po redu Evrovizija, a na takmičenju su debitovale tri države Jugoslavija, Finska i Španija.
Takmičenje je po drugi put održano u francuskom primorskom gradu Kanu, gdje je takođe bilo i izdanje iz 1959. godine. U organizaciji Evropske radiodifuzne unije (EBU) i domaćina Radiodiffusion-Television Francaise (RTF), takmičenje je održano u Palati festivala i kongresa u subotu 18. marta 1961, postavši prvo takmičenje koje se održalo u subotu veče, nakon čega je tradicija nastavljena (sa izuzetkom 1962).
Učestvovalo je 16 država, a prvi put je izvedena pjesma na jednom jeziku iz slovenske grupe, srpskohrvatskom. Pjesmu je komponovao Jože Privšek, a tekst je napisao Miroslav Antić.
Jugoslavija je na takmičenju osvojila osmo mjesto, a važila je za favorita među novinarima i producentima.
Pobijedio je Luksemburg sa pjesmom “Nous les amoureux” koju je izvodio Žan Klod Paskal.
Jugoslovenska predstavnica takođe debitovala
Karijera Ljiljane Petrović započela je upravo nastupom na ovom prestižnom takmičenju. Rođena je 1939. godine u Brodu, a u Kan je kao predstavnica Jugoslavije došla kao početnica na estradi, a osvojila je osmo mjesto u velikom finalu. Nakon odličnog plasmana postala je prava zvijezda u Jugoslaviji, a često se govorilo da je na jugoslovensku scenu ušla na evropska vrata.
“U izboru za jugoslovensku pjesmu su učestvovala tri TV centra: Zagreb, Beograd i Ljubljana. Naš se predstavnik birao u Ljubljani, i ja sam sasvim slučajno ušla u ovo takmičenje. Tih dana sam boravila u Ljubljani, jer sam snimala svoju prvu ploču za Jugoton.
Sasvim slučajno, taj snimak je čuo Jože Privšek i pomislio kako bi njegova pjesma “Neke davne zvijezde” savršeno odgovarala mom glasu. Mnogi su ga odgovarali od toga, tvrdeći da sam ja bez ikakakvog estradnog iskustva, ali on je bio dovoljno mlad i lud da ne popusti. I tako sam ja otpjevala njegovu pjesmu i pobijedila”, ispričala je Ljiljana u intervjuu za specijalno izdanje “Eurosong 90”, a tekst je prenio Yugopapir.
Skromna i dostojanstvena
Na takmičenju Jugoslavija je osvojila visoko osmo mjesto, a pjesma je privukla veliku pažnju.
“Uoči takmičenja i u samom finalu privukli smo veliku pažnju. Oko nas su se vrtjeli novinari i producenti. U nekim njihovim internim listama bili smo uvijek na nekom od prva tri mjesta, a među diskografskim predstavnicima na četvrtom. Dio medijske pažnje bio je uslovljen i time što smo bili prva socijalistička zemlja na Evroviziji”, pričala je Ljiljana.
Jedini savjet koji je u tom momentu dobila, bio je od Mike Antića, koji je savjetovao da bude odmjerena i skromna, kao što priliči jednoj socijalističkoj zemlji.
“Miroslav Antić (tekstopisac i novinar) je nešto stariji od nas ostalih i zbog toga je sebi dao pravo da bude naš duhovni otac. Uoči nastupa upozorio me je da moram izgledati skromno i dostojno socijalističke zemlje iz koje dolazim. Tada je u modi bio lame i sve su pjevačice bile obučene u blještave kombinacije, poput “božićnih jelki”, kako je tada komentarisao Antić. Poslušala sam ga i obukla jednostavnu haljinicu, a prije izlaska na binu mi je Saša Novak nakačila broš”, govorila je pjevačica.
Jugoslovensku predstavnicu su nakon nastupa okružili predstavnici medija i obožavaoci tražeći joj fotografije i autogam, a ona je u tom haosu izgubila obje cipele i torbicu.
“Nakon nastupa okružili su me gledaoci i tražili fotografije. Bile su u torbici, ali ih u gužvi nisam mogla izvaditi. Onda mi je neko oteo torbicu, a izgubila sam i obje cipele. Nakon sat-dva, vraćene su mi: prvo jedna cipela, pa druga, a zatim i torbica. U njoj nije nedostajalo ništa osim mojih fotografija”, otkrila je ona.
Povlačenje sa scene
Uspješna karijera Ljiljane Petrović trajala je do 1980. godine, kada se povukla sa muzičke scene. Njen najveći hit u karijeri je bila pjesma “Neka to ne bude u proljeće” koju je izvela na festivalu u Opatiji.
Kasnije je pisala haiku poeziju i komponovala pjesme inspirisane istom, a 1991. objavila je i svoju knjigu.
Umrla je 4. februara 2020. u 81. godini u Novom Sadu, gdje je i živjela.
