“Živimo u licimjernom vremenu u kojem su nam na globalnom nivou prodali ljudska prava za ljudsko dostojanstvo”, rekao je Tanjugu Ljubomir Bandović, koji igra glavnu ulogu u predstavi “Balkanski špijun”.
Predstava “Balkanski špijun” u režiji Tanje Mandić Rigonat nastaje po drami Duška Kovačevića, koji je istoimeni film zajedno s Božidarom Nikolićem režirao 1984. godine.
Bard jugoslovenskog glumišta Danilo Bata Stojković ostvario je u filmu ulogu koja je obilježila njegovu bogatu karijeru.
Poslije 34 godine, Ljubomir Bandović oživjeće Iliju Čvorovića na sceni “Raša Plaović”, a premijerom predstave “Balkanski špijun” Narodno pozorište počinje jubilarnu 150. sezonu.
Osim Bandovića, u predstavi još igraju Katarina Marković, Nela Mihailović, Dušanka Stojanović Glid, Milutin Milošević i Vanja Milačić.
Bandović kaže da porodica Ilije Čvorovića u predstavi živi danas u Srbiji i da se od 1984. godine u svijetu a i kod nas mnogo toga promijenilo.
“Vrijeme kada je sniman film posljednje je vrijeme kada su postojali politički ideološki nepodobni ljudi. Ovdje 30 godina niko nije robijao zbog političkog djelovanja. Špijunaža je u međuvremenu postala dio svjetskog folklora. Društvene mreže i internet su umnogome olakšale špijunažu. Ko god ima društvene mreže u prilici je da špijunira, ali je istovremeno i špijuniran”, kaže Bandović.
Poznati glumac kaže da predstava koju stvara sa kolegama, prije svega, govori o dobrim ljudima.
“Nemamo ideološki okvir u predstavi. Nema Staljina. Nema negativaca. Jedini istinski negativac u predstavi, a i u našim životima, jesu okolnosti u kojima živimo. Te okolnosti tjeraju da špijuniramo jedni druge i da znamo jedni o drugima ono što nije vaspitano da znamo jedni o drugima. Istovremeno, moneta je danas jedina ideologija. Liberalni kapitalizam je mnogo veće zlo od Staljina. Feudalizam je posljednje fer vrijeme koje su ljudi živjeli”, smatra Bandović.
Prema njegovim riječima, Ilija Čvorović kojeg će oživjeti u predstavi proizvod je društva baš kao što je to slučaj s glavnim junakom Kovačevićevog filma.
“Ilija je neprikosnoveno odan svojoj državi – prvo plati sve račune, pa onda sastavlja kraj sa krajem. Učili su ga i vaspitavali da prvo ide država, pa porodica, pa sve ostalo. Živimo u licimjernom vremenu koje nije dostojno čovjeka, jer su nam na globalnom nivou prodali ljudska prava za ljudsko dostojanstvo”, ističe Bandović.
O kultnom statusu koji film “Balkanski špijun” ima u jugoslovenskoj kinematografiji, on kaže da ekipa predstave ne razmišlja mnogo.
“Šta je trebalo, da ukinu fudbal kada je Pele prestao da igra? Naravno, ne odričemo se apriori nečega što bi nam na sceni koristilo, a već postoji u filmu. Nije ideja da izmislimo nešto samo da bi se razlikovalo od filma. Film se malo podsmijava Iliji. Malo je plitke pameti i predobre duše, pa se lako upeca na sve društvene okolnosti. E, mi u predstavi pravimo razliku u odnosu na film, jer je naša porodica građanska, obrazovana, produhovljena, ali i njeni članovi uz prave ‘igle akupunkture’ lako skliznu u paranoju, špijunažu, strah… I, naravno, dovoljna je razlika što su u filmu Bata, Bora, Zvonka i Sonja, a na pozorišnu scenu ćemo izaći Nela, Katarina, Duda, Milutin i ja. I ovo režira Tanja Mandić Rigonat, a film je režirao Duško Kovačević”, rekao je Bandović.
Profesionalni pritisak oko uloge koja je obilježila karijeru Danila Bate Stojskovića Bandović odbacuje.
“U ‘Klaustofobičnoj komediji’ sam oživio Savu odžačara. U njoj je na perfektan način svojevremeno bio Bata Stojković. Prošao sam sve to s profesionalnim pritiskom oko Batinih uloga. Ta ‘lična’ mi je već pregorjela. Kada neko pomene riječ nasljednik, onda pomislim na novu generaciju koja mora da teži pomjeranju granica u profesionalnom okviru. S tom sviješću, prihvatam se uloga koje su igrali bardovi. Njima ću odati najveće priznanje, ako tu ljestvicu koju su oni visoko postavili podignem barem za pola milimetra”, zaključio je Bandović.
