Love is in the air Katarine Tomašević Crawford na Southern Soul Festivalu

Na nedavno održanom, šestom po redu, Southern Soul Festivalu na Velikoj plaži i Dolcinium Kite Club-u, osim tradicionalno sjajnog lineup-a izvođača i odlične atmosfere koju prave ljubitelji ovog festivala iz godine u godinu, veliku pažnju privukla je jedna umjetnička instalacija. Već prvog dana, društvene mreže su preplavili snimci dva profila ljubavnika u zanosu, koji su se izdizali iznad plažnog prolaza ka moru. Autorka „Live is in the air“ je Katarina Tomašević Crawford, crnogorska vajarka koja živi i stvara u Londonu skoro 20 godina.

Prošle godine je prvi put posjetila Southern Soul Festival sa svojom četverogodišnjom kćerkom i kako kaže, odmah se zaljubila u divnu plažu, muziku i ljude, te osjetila potrebu da nešto stvori, što će okarakterisati sam festival i njegovu energiju.

„Da li zato što sam rođena u Titogradu pa sam odmah počela da razmišljam šta bih ambijentu mogla da dodam, ili zato što sam vajarka, a ambijent je više nego inspirativan… Što god da je bilo od toga, moja glava nije prestala da kuva nakon završetka festivala. Hiljade ideja je prošlo kroz nju i trebalo je vremena da se one raščiste i izabere jedna koja je, po meni, u duhu festivala. Samoinicijativno sam kontaktirala organizatore festivala i ukratko im objasnila ideju i poslala nacrt. Prijala mi je, ali me i iznenadila njihova hrabrost da mi daju prostor da realizujem ideju, jer u tom trenutku ni ja nisam bila sigurna kako će to da izgleda, obzirom da sam izabrala medijum koji se još nije koristio za skulpture. To povjerenje mi je dalo podstrek da dam i više od sebe nego sto sam mislila da mogu, i uprkos brojnim problemima koji su se usput pojavljivali, nisam se dala zaustaviti. Skulptura se, poslije sedam verzija na kojima sam se dosta namučila, konačno oblikovala na samoj plaži uz pomoć ekipe iz Ulcinja i Podgorice. Sat vremena prije zvaničnog otvaranja, “Love is in the air” se uzdigao i uokvirio jednu od esencija Southern Soul Festivala.“

Mnogi posjetioci festivala imaju isti osjećaj tokom i nakon – kažu da je poseban, jer ljudi koji ga prate donose, dijele i odnose osmijehe, zagrljaje i pozitivnu energiju. Isti doživljaj gaji i umjetnica koja je, inspirisana takvim utiskom od prošle godine, izabrala ljubav kao glavnu temu.

„Naravno da sam izabrala ljubav za temu, kad se osjeća u svakom bitu i ritmu koji dolazi sa zvučnika od nevjerovatnih muzičara, kao i na licima ljudi koji ga prate bosonogi u pijesku. Iskreno se nadam da je festival podržan, te da će biti iz godine u godinu još više podržan od strane naših institucija jer na mnogo lijep način povezuje kulturu i turizam i stavlja Crnu Goru na mapu kroz kvalitet koji se rijetko vidi. Ogroman je broj stanaca na festivalu, posebno Britanaca, a od njih sam se naslušala samo riječi hvale.“

Katarinine skulpture, svi radovi suštinski, uvijek su bili figurativni, o ljudima, te sa akcentom na ljudsku emociju i psihologiju. Ona se igra različitim materijalima i teksturama. Takav, tipičan primjer njenog stvaralaštva je i „Love is in the air“.

„Zadnjih godina pokušavam da pratim uzbuđeno velike skokove koji se dešavaju u elektronici i naravno da ne uspijevam koliko bih htjela… Ali, ponekad uspijem da povežem to škuro znanje i pretočim u vajarski jezik. “Love is in the air ” je jedan od takvih izraza. Pažljivo slomljena galvanizovana žica na metalnoj konstrukciji kroz koju je isprepleten fiber optic, osvijetljen led lampama i vezan za senzore koji reaguju na zvuk i u ritmu muzike mijenjaju boju. Imala sam nekoliko highlights tokom festivala. Prvi je bio sam rad na skulpturi sa predivnim ljudima dok vjetar duva i kiša pada ali niko nije posustao. Drugi – prepuštanje divnoj muzici nakon završenog projekta. Ipak, najljepši trenuci bili su moja zapažanja reakcija ljudi. Posmatrala sam nju (naravno, razmišljajući da li mogu bolje) i ljude koji pored nje prolaze, pa se zaustave, nasmiješe, fotografišu, prođu, i dalje sa osmijehom na usnama, fotografišu opet… Bilo je parova koji se namjeste u istu pozu kao moji ljubavnici… Tako sam gubila osjećaj za vrijeme, zaboravila stres, modrice i izgrebane ruke, neprospavane noći … Sve je prošlo… I ne znam koliko dugo sam tako skrivena sjedila u sjenci baldahina, osluškujući, ali nikad neću zaboraviti taj osjećaj radosti. Zahvalna sam organizatorima na predstavljanju mog djela i svima koji su dopustili da skulptura izmami lijep osjećaj kod njih i time nahrani moj.“

Katarina Tomašević Crawford, rođena je Titograđanka. Nakon završenih studija na Likovnoj akademiji na Cetinju i Ecole Regional D’ Expression Plastique u Lilu, u Francuskoj, istražila je raznovrsne umjetničke discipline, iako je vajanje i dalje njen najvažniji medijum. Pored vajarstva tu su i scenografija, kostimografija, modelovanje stakla u pećima, tradicionalno pravljenje namještaja od punog drveta, a radila je i kao likovni terapeut i likovni pedagog. U svojoj bogatoj karijeri, Katarina je izlagala na mnogim grupnim izložbama u Crnoj Gori, Španiji, Francuskoj i Engleskoj, od kojih izdvaja „Shrinking childhoods“ iz 2005. godine u galeriji Tate Modern u Londonu. Nedavno se predstavila na „Montenegrin Cultural Symphony“ u Europe House Westminster u Londonu, u organizaciji Ambasade Crne Gore.