Marčelo: Ljudi moraju da budu spremni da poginu za svoj stav

Marko Šelić Marčelo godinama unazad intrigira javnost stavovima na brojne teme. Dokazao se kao uspješan reper, pisac romana i kolumnista, ali i borac za mir u regionu. Ipak, Marčelo najvećim uspjehom smatra – to što može mirno da spava. Ove će godine obradovati svoju publiku albumom i novim romanom.

“Mislim da se individualna vizija uspjeha može prilično razlikovati od toga šta većina smatra uspjehom. Meni se čini da u vremenima kao što su ova sad miran san zvuči kao priličan uspjeh. U ovome čime se ja bavim uspjeh je ako postigneš da kroz riječi dobro artikulišeš ono što si zamislio ili osjetio. Ako ti osjećaš da si to uradio, nema mnogo veze da li će to dobiti mnogo aplauza ili će ostati po strani. Unutrašnji osjećaj je tu glavno mjerilo”.

Vaša djela često nalaze put i do starijih i do mlađih generacija. Kako pozitivne, a kako negativne kritike utiču na Vas?

“Svaka kritika znači onda kada je zaista kritika. Nije sve kritika. Postoje komentari koji su glupi hvalospjevi ili glupi hejt – i to ti ništa ne znači. Stvar je u obrazloženju. Bilo ko može bilo koji element smatrati dobrim ili rđavim, ali bitno je ono što dolazi poslije zapete – kako će ti objasniti zašto to smatra dobrim ili ne tako dobrim. Bitno je da to bude stav, a ne neko površno mišljenje”.

Jeste li nekada pomislili da Vaša muzička karijera trpi zbog književnosti kojom se takođe bavite?

“Sigurno da jesam. Ipak, dešava se i obrnuto. Mi smo na terenu gdje je jako teško prihvatiti da je bilo ko dva nečega. Trpe oba. Ponajviše trpi raspored časova, jer kad nagaziš jedno, ne možeš i drugo. Moji čitaoci su relativno zadovoljni jer su dobili oba dijela Higijene nesjećanja 2017. godine, ali je zato muzička publika morala da istrpi danak toga i čeka mnogo duže na novi album”.

Kada možemo da očekujemo treći dio trilogije Malterego?

“Ovo je ta godina. Svi će dočekati šta su čekali, što se naše publike tiče. I muzička, a i ona književna, kao i ona koja prati obje sfere”.

Inspiraciju dobijete tako kada razmišljate o svom životu ili krenete da pišete iz nekog drugog ugla?

“Nema nekog pravila. Nekad neko kaže nešto zanimljivo što te natera na razmišljanje, nekad ti je neko lice dok čekaš da platiš Infostan živopisno, zanimljivo i pitaš se – koja li je priča ove osobe? Recimo, Paolo Sorentino je imao zbirku priča Nevažne tačke gledišta, gdje je uzeo fotografije običnih ljudi o kojima ne zna apsolutno ništa i samo gledajući u njihova lica, pokušao je da izmisli priče o tome ko bi ti ljudi mogli biti. Naravno, bez ikakve namjere da pogodi njihove stvarne biografije. Stvar je bila u tome da je lice dovoljno da izmisliš čitavu priču. Zbirka se završava njegovom sopstvenom fotografijom, gdje je gledao u samog sebe i izmislio priču koja nema veze sa njim. Tako da se inspiracija stvarno može pronaći u bilo čemu”.

Na koje djelo ste najponosniji dosad, bilo da je to pjesma ili knjiga?

“Svaki odgovor bi bio nefer − nefer prema činjenici da smo poginuli za sve. Često postoji iluzija da je lakše napraviti pjesmu Komplikovani nego Sveti bijes, lakše napraviti Otkucaje nego Šapat. Ljudi pretpostavljaju da pjesme koje su teške iziskuju više truda, nego one osjetno laganije. Nama je mnogo teže da napravimo veselu pjesmu, ali ima istine i u tome da moraš da pogineš svaki put. Ljudima se nešto sviđa više, nešto manje. Vrlo je važno da mi, u smislu bend, ne razmišljamo tako, ili ja, kao pisac, kad radim na prozi. Tek kasnije, po reakciji ljudi, razumiješ da je nešto uspjelo. Kad sam bio mlađi, jedan prijatelj mi je rekao da sve što radiš – radiš kao da ti je prvi put. Ja sam tome dodao i još jedno pravilo: treba da radiš sve kao da radiš posljednji put. Ne u nekom mračnom smislu, ali kad nešto objavljujem, treba mi da budem u miru s tim da sam dao svoj maksimum”.

Kao umjetnik, šta biste poručili mladima koji su u usponu?

“Mladima koji se bave stvaralaštvom bilo koje vrste poručio bih da ovde fali stava. Ljudi moraju da budu spremni da poginu za svoj stav. Koji god taj stav bio, više volim da sretnem čovjeka čiji su životni stavovi potpuno drugačiji od mojih, ali da vidim da to misli. Onda možemo da sedimo i da oko nečega polemišemo. Draže mi je to nego neko ko je približno sličan nama u stavovima, a zapravo ne misli to duboko i ozbiljno. Tako da, za šta god se mlađi opredijelili, dobro je da postoji stav. U umjetnosti je posebno važno da misliš to što misliš i da si spreman, po svaku cijenu, da teraš do kraja u tome. To je ono što meni jako nedostaje da vidim. Generalno, ne samo kod mlađih, nego kod ljudi uopšte”.

Šta ove godine možemo očekivati od Vas?

“Ove godine završavam Malterego i ove godine napokon izlazi naš novi album Nojeva barka. Kako stvari stoje, mislili smo da prvi singl izlazi u februaru. Taj singl će dati ljudima vrlo vernu sliku o atmosferi tog albuma. I za album i za roman je sigurna ova godina, ali ne znamo koje doba. Poneke iskre će biti tu da smire ljude. Nadamo se i neki sljedeći singl u aprilu ili maju, ali za sve ostalo još uvek ne znamo kad”.