Muzika film i TV

Massimo: Publika voli pjesmu koju mi je napisao Sergej

Massimo Savić obilazi region i promoviše album “Sada”. Slavni hrvatski muzičar je među provjerene saradnike uvrstio i podgoričkog kantautora Sergeja Ćetkovića koji muje napisao pjesmu “Nisam sam”. To je dovelo i do zajedničkih nastupa, a Massimo kaže da upravo Sergejeva pjesma dobro prolazi kod publike.

Umjetnik kaže da je muzika njegov jedini put te da njegova karijera zavisi od malog broja, kako kaže, pametnih ljudi. Svjestan je da je turbo folk veoma prisutan u Hrvatskoj, ali nije pretjerano kritički nastrojen već je usmjeren isključivo na svoj rad. Komentarišući incident sa Bajagom kojem su iz političkih razloga zabranili da nastupi u hrvatskom gradu Karlovac, Massimo napominje da umjetnost treba da bude iznad zabrana.

Kaže da ne “pada” na komplimente ili na to što ga svrstavaju u žive legende muzike.

Tri godine od posljednjeg studijskog albuma “1 dan ljubavi”, koji je osvojio publiku, predstavili ste novi album “Sada”. Jeste li zadovoljni reakcijom publike? Na koju je pjesmu prema vašoj procjeni publika najbolje reagovala?

“Dugo smo radili na albumu “Sada” i čini mi se, barem takve reakcije dobijam, da je publika zadovoljna, a što je najvažnije, i ja sam. Što se tiče pjesme koja je publici najbolje sjela, teško je pronaći odgovor. Na albumu je 14 pjesama i mislim da su moji obožavaoci podijeljeni na 14 vrsta ljudi, dakle, za svaku od njih sam dobio reakciju da mu je baš ‘ta’ najdraža. Ipak, moram priznati da ljudi posebno dobro reagiraju na pjesmu “Nisam spreman” Sergeja Ćetkovića. Nedavno smo ju uvrstili na repertoar nastupa uživo i reakcije su odlične. Ali, evo i aktualni singl “Ne ostavljaj me tu” je slušaocima izvrsno ‘sjeo’, komentari na pjesmu i spot su redom pozitivni”.

Otrcano je pitanje, ali što zapravo najviše inspiriše? Brojne pjesme govore o vezama, ispadaju li bolje pjesme kad je autor srećan ili kad nešto ozbiljno ne štima?

“Vi znate da ja ne pišem pjesme koje pjevam, ali mi je jako važno da prenesem njihovu emociju. A poznato je da nesrećne ljubavi, ili neke tragične, nose snažnu emociju”.

Mnogi imaju jednu vašu omiljenu pjesmu, imate li i vi? Probudi li neke posebne emocije u vama kad je izvodite?

“Svaka pjesma mi je posebna i uz svaku me veže neka priča ili uspomena, bilo da se radi o načinu na koji je nastala ili o poveznici s autorom ili sa snimanjem. Mislim da će moja najdraža pjesma tek doći.”.

Vaša supruga Eni je autorica brojnih vaših pjesama, kako biste opisali saradnju s njom?

“Morate znati da mene moja Eni najbolje poznaje. Ona osjeća moj senzibilitet, moj ukus, moje raspoloženje i zato mi nikada i ne nudi ništa što bi moglo uzrokovati nesuglasice. Ona tačno zna što bi mi moglo odgovarati i zato smo ostvarili toliko saradnji”.

Kako se vaš pristup stvaranju mijenjao od početaka do danas? Što biste iz današnje perspektive poručili mladom Massimu koji tek počinje?

“Baš sam neki dan u jednom intervjuu odgovarao na pitanje, što bih promijenio da imam priliku i zaključio sam da ne bih mnogo toga. Na greškama se uči, greške i pogodci koje sam napravio su me dovele tu gdje jesam danas. A danas sam otac predivne kćeri, suprug predivne žene i postoje ljudi koji iskreno cijene moj rad. Mislim da je slično i s ovim pitanjem. Uvijek sam se, kada je u pitanju moja karijera trudio držati onoga što jesam, onoga što mi odgovora, neke iskrene emocije, i to je uvijek funkcioniralo. A neke početničke greške i neki propusti služe upravo tome, da čovjek nauči i one su se morale dogoditi”.

Dakle da morate sve ispočetka, ne biste ništa mijenjali?

“Pa mislim da ne. Moji postupci rezultirali su time da se bavim onim što volim, i uspješan sam u tome, da je moja Mirna izrasla u predivnu, samostalnu mladu osobu i da je kraj mene moja Eni, moja supruga i najveća podrška”.

Kako podnosite komplimente, npr. kad vas nazivaju legendarnim?

“Ne padam na laskanja i slatke riječi. Meni, kao muzičaru, je najveći kompliment kada neko kupi moj album ili ulaznicu za moj koncert. U ova teška vremena ljudi su spremni izdvojiti novac za muziku. Nije li to predivno?”

Kako komentarišete zabrane i pokušaje zabrana koncerata i manifestacija posljednjih mjeseci od strane branitelja?

“Na to pitanje ću odgovoriti jednom mojom tezom, a to je da ako nekome, ko je u principu muzičar, ne dozvoljavaš da nastupi i radiš zabrane tada oko toga kreće izmaglica kontroverze. U jednom trenutku onda prestaje u fokusu biti muzika, već ostaje samo kontroverza. Kada bi se uklonile zabrane i kontroverze, sve skupa bi publici na taj način prestalo biti zanimljivo. Mislim da bi trebalo prestati sa zabranama u umjetnosti. Podgrijavajući vatru kontroverznosti dolazimo i do sljedećih zabrana, a to nipošto nije dobro”.

S jedne strane zabrane, a s druge strane narodnjaci koji su postali mainstream, dok se mnogi zgražaju. Kakvo je vaše mišljenje o poplavi narodnjaka u Hrvatskoj? 

“Moram reći da je davno poznato da će masa, ako je gledamo u globalu, uvijek prije beletristike ići ka pornografiji. To je tako i tu nema ničeg novog. Problem se pojavljuje kada tekstovi takvih pjesma apsolutno zastrane i u nemogućnosti zadovoljavanja ritmike nekim koliko-toliko dobrim tekstom odjednom imamo pjesme tipa… zašto ti taksi kasni… ili sva se cijedim dok te ljubim… itd…. Iskreno, ja sam mislio da će barem zagrebačka makroregija ostati slobodna zona nešto bolje muzike, ali nažalost kontaminacija je krenula i tu se više ništa ne može. Na svu sreću, moja karijera zavisi o vrlo malom broju pametnih i senzibilnih ljudi, ali meni je i to dovoljno i na tome sam uvijek zahvalan”.

Čime biste se bavili da niste muzičar?

“Mislim da bih uvijek bio u nekoj umjetnosti, ako se sjećate imao sam i nekih glumačkih angažmana… Ali nekako sam siguran da je muzika moj pravi put”.

Send this to a friend