Muzika film i TV

Matija Dedić: Sam sam odgovoran za svoje uspjehe, a ne Arsen i Gabi

Matija Dedić jedan je od najcjenjenijih umjetnika Hrvatske. Džez pijanista i kompozitor koji je nakon srednje škole “pobjegao” od tereta slave svojih roditelja Arsna Dedića i Gabi Novak i muziku izučavao van granica Balkana.

U inistranstvu je nastupao i sarađivao sa brojnim poznatim imenima, a u Hrvatsku se vratio 1997. godine gdje je takođe nastavio sa uspjesima.

Ističe da je sam gradio svoj put, i protivi se mišljenju pojedinaca da su za njegova dostignuća odgovorni Aren i Gabi.

“Imao sam u startu sreću jer su moji roditelji, osim muzičkog uticaja koji su ostavili na ovim prostorima, to učinili i kao ljudi. Tako učim i svoju ćerku Lu, ako se i ona eventualno jednog dana upusti u te vode. Što se tiče prepreka, mogu i dan-danas negdje da pročitam da ne bih ništa bio da nisam sin ovoga ili onoga. Svi ti ljudi su, očigledno, premalo informisani o meni. Ne bih da ispadne da se hvalim, ali kod mene postoji i inostrana diskografija i dostignuća koja sa prezimenima Dedić i Novak nemaju nikakve veze. To je put koji sam prešao sam, otišavši u Grac sa 18 godina. Ispekao sam zanat, odvojio se od sredine, roditelja, otišao u drugi žanr i nekako isplivao”, priča Matija.

On ovih dana sarađuje sa jednim od najbliskijih saradnjika svog oca, Zoraom Predinom.

“Uz dužno poštovanje svih kolega sa kojima sam radio, on je prvi velikan koji me je pozvao prije sedam godina da radimo zajednički projekat i neizmjerno sam mu zahvalan. Snimili smo dva diska i odsvirali mnogo koncerata. Dao mi je potpunu slobodu, predivan je čovjek. Predin je vrlo bitan za moj muzički put u posljednje vrijeme”.

Matija sa svojom majkom, Vasilom Hadžimanovim i Biserom Veletanlić, uskoro kreće na koncrtnu turneju po bivšoj Jugoslaviji. Kaže da nema neostvarenih snova te da se nakon uspjeha u muzici, sve više udaljava od svog poziva i okreće porodici.

“Prije sedam-osam godina razmišljao sam da li da ponovo odem u inostranstvo. Sada, kad vreme prolazi, kad si lagano u četrdeset petoj i vidiš kako smo navikli da rješavamo stvari i da se družimo u ovim našim krajevima, shvatiš da to ne može tako u Evropi i Americi. Priče o velikom internacionalnom uspjehu su iluzorne, nema nekih velikih snova. Muzika mi više nije ni toliko primarna. Tu je Gabi, tu je moja Lu. Dosta sam okrenut porodici. Koliko god volim svoj posao, želim što više da budem uz svoje najbliže i da uživamo u zajedničkom životu”, cijeni Matija.

Send this to a friend