Frontmen rok benda Hladno PivoMile Kekin odnedavno se oprobao i u solo vodama, a za Večernje novosti priča o sadašnjoj muzičkoj sceni, planovima i jubileju-30 godina karijere sa Hladnim pivom.
Ističe da je “alergičan na turbo-folk, pa i turbo-pop”, a dodaje i da voli da čuje dobru narodnu pjesmu, posebno Tomu Zdravkovića.
“Toma je fenomenalan pjevač, nažalost pokojni. Taj njegov starogradski štih, to dostojanstveno narodno pjevanje…Nedostaju nam takvi izvođači na mejnstrim scenama. Moj rođak ga je mnogo volio i tako sam od njega pokupio malo te ljubavi prema Tomi i Zvonku Bogdanu. Volim ponekad da čujem neku narodnu pjesmu”, iskren je Mile.
Mada je po vokaciji profesor njemačkog i engleskog jezika, hrvatski muzičar priznaje da je muzika njegov život, a kakav mu je život, otkriće drugim samostalnim albumom, koji je nedavno najavio singlom “Reno 4”.
“Mislim da su za 30 godina karijere dva solo izleta prihvatljivo za sve. To je i potreba, valjda, da napraviš nešto drugačije, da iskočiš iz svojih okvira. Htio sam da ispričam priču na svoj način, jer sa bendom je to uvijek kompromis. Četiri čovjeka moraju da se dogovore oko svake pjesme, a ja sam ovdje htio da bude sve po mome. Ovo je muzička autobiografija”, navodi Mile.
Prema njegovim riječima, smisao pjesme nije da uvijek bude istinita, već treba da zvuči kao da je tako.
“Neki od najdosadnijih ljudi koje znam pišu superzanimljive pjesme, a neki zanimljivi pišu dosadno”, tvrdi muzičar.
Smatra da je muzika njegova psihoterapija.
“Svaki oblik kreativnosti liječi čovjeka. Da nemam taj dar pisanja muzike i tekstova, ko zna kako bih to ispoljavao. Možda bih pravio origami? Nemam pojma. Da, muzika mi mnogo pomaže. Ali eto, 2017. godina je, a ja se i dalje nijesam izliječio. Kako je krenulo i neću još neko vrijeme. Naša stvarnost mi daje još mnogo ideja za pjesme”, dodaje on.
Njegov nemirni temperament mu je, kaže, mnogo pomogao.
“Nijesam miran tip, ne mirim se sa situacijama i stalno se, neki vrag, bunim. I to me tjera naprijed. Moj temperament jeste na neki način unutrašnji nemir, ali mislim da je to potrebno za kreativnost. Ne mogu sebe da zamislim kako gledam zalazak sunca na svojoj barci i pišem pjesme. Nijesam čovjek za mirne zalaske”, zaključuje Mile.
