Na premijeri najkontroverznijeg filma godine publika bježala iz bioskopa

Prva projekcija filma “The Painted Bird” je ujedno bila i njegova najbolja reklama. Gledaoci su masovno bježali iz bioskopske dvorane jer nisu mogli da podnesu mučne prizore na velikom platnu, zbog čega ga mnogi nazivaju najkontroverznijim ostvarenjem godine.

Ovaj češko-ukrajinski film koji traje tri sata, a radnjom je smješten u Drugi svjetski rat, premijerno je prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu, a kritičari su se složili – bio je previše za publiku.

Film je zasnovan na istoimenom romanu iz 1965. a priča prati bezimenog dječaka koji krajem rata putuje Evropom i svjedok je brojnih grotesknih dešavanja.

Publika nije bila spremna. Neki svjedoci tvrde da se jedan gledalac sapleo i pao niz stepenice pokušavajući da pobjegne iz bioskopa, dok se njih čak 12 naguralo na zatvorena vrata dvorane i urlalo da ih puste napolje. I dok će nekima ovo biti dovoljno jasno upozorenje da to nije film za njih, drugi će to doživjeti kao savršenu reklamu.

Bitno je naglasiti i to da se ne radi o jeftinom šoku koji pornografski eksploatiše ratne užase, već o filmu koji je šokirao i oduševio kritičare prizorima nasilja. Kritičar The Guardiana Xan Brooks filmu je dao pet zvjezdica i opisao ga kao divlje trosatno putovanje paklom, a oni koji su ostali do kraja, uputili su autoru ovacije.

Film je napisao, režirao i producirao Vaclav Marhoul, a uz brojne češke i ukrajinske glumce, u filmu se pojavljuju i Stelan Skarsgard, Harvi Kajtel, Beri Peper, Udo Kier i Džulijan Sends.

Inače, roman koji je prije pola vijeka napisao Jerži Kosinski takođe bismo mogli nazvati kontroverznim. Iako je na početku skupio sjajne kritike, uslijedile su i brojne kontroverze koje su mu oduzele autentičnost i drastično umanjile sjaj.

Naime, roman je prvobitno predstavljen kao autobiografija, ali to je dovedeno u pitanje jer se smatra da je autor inspiraciju crpio iz iskustva svog prijatelja Romana Polanskog. I to nije sve, mnogi čak tvrde da Kosinski nije ni napisao knjigu.

Ipak, sve to ne mijenja činjenicu da se radi o potresnom štivu koje je kao stvoreno za veliko platno, a Marhoul je, kažu kritičari, učinio sve što je bilo u njegovoj moći da prenese užase rata na jednostavan i istovremeno sirov i surov način.