Muzičar, šoumen, nadrealista, reditelj, scenarista, glumac, pisac – i u prozi i u stihu. Doktor. Nele Karajlić, kome su valjda još samo lična dokumenta podsjetnik da se rodio u koži Nenada Jankovića.
Nedavno je u stvarnost pretočio i svoju dugogodišnju viziju – na scenama u Novom Sadu, Beogradu i Banjaluci oživio je muzičko-scenski spektakl “FBI Dosije Tesla“, povodom 160 godina od rođenja velikog naučnika, a uprkos tome ovu godinu smatra mirnom, prenose Novosti.
“Bio sam prilično miran nekoliko godina nakon srčanih tegoba, tako da pun energije ulazim u nove radne pobjede. Istini za volju, ovo nije nikakav napor u odnosu na onaj period kada sam stalno bio u avionima i putovao sa kraja na kraj svijeta”, rekao je Karajlić za Novosti.
Da li ste promijenili neke životne navike nakon dobijene druge šanse? Čega ste se odrekli?
“Ne bih upotrijebio riječ odricati. Bolje da kažem da sam se adaptirao na drugačije uslove života, a najbolje bi bilo da kažem da sam promijenio život. Brzina kojom sam se kretao bila je prevelika u odnosu na uslove vožnje. Jednostavno, moje srce nije moglo da podnese ovakvu budalu”.
Radnja predstave o Nikoli Tesli počinje u noći između 7. i 8. januara, na datum njegove smrti. Zašto za tada niste zakazali premijeru?
“Premijeru smo smjestili u onaj momenat kada smo bili svjesni da predstava može da izađe pred oči gledalaca. Ispalo je da je to kraj decembra, što je redovno dobar termin za ovakve spektakle. Ali igrati je za Božić nije loša ideja… i to u Njujorku, gradu u kome se radnja i odvija”.
Otkako ste objelodanili da ste u srodstvu sa Teslom, ima zluradih komentara da ste to izmislili. Strahujete li da će vam neko tražiti na uvid hrpu izvoda iz matičnih knjiga rođenih, kako biste to potkrijepili?
“Ha! Pa meni nije potreban Fejsbuk da dokažem da smo familijarno umreženi. Sela odakle su moji i Smiljan odakle je Tesla su blizu, a između tih sela uglavnom je pustara. Svi su Ličani kao jaje jajetu. Odani, uporni, tvrdoglavi”.
Ako je on prvi među petoricom najvećih sa ovih prostora, koja su preostala četiri imena? Čiji život bi vam bio inspirativan za novu pozorišnu avanturu?
“Ima naš narod više od petorice divova koji su zaslužili mnogo veću pažnju nego što je dosada imaju. Ovakve performanse zaslužio je i Pupin, i Rastko Nemanjić, i Mehmed-paša Sokolović, i mladobosanci, i Ivo Andrić, Vojvoda Putnik, Vuk Karadžić. Mi smo malobrojan, ali veliki narod”.
Šta je danas potrebno Srbiji da bismo je još više voljeli?
“Duh. Optimizam. Spremnost na žrtvu. Svi žudimo za boljim životom, za promjenom nabolje. Svaki boljitak prvo mora da se rodi u vašoj glavi! Dimitrije Mitrinović je rekao “Dajte mi 200 spremnih ljudi i promijeniću svijet.” To njegovo razmišljanje u praksi je primijenio Kastro. Nama fali zanos”.
Koja vijest bi vas najviše obradovala u 2017. godini?
“Samo da prestanu ova sr… od ratova. Da čovjek prestane da bude toliko halapljiv, da se malo smiri. Da prestane trka za novcem. Da se približimo prirodi. Da je počnemo razumijevati onako kako ju je razumio Tesla”.
